Hipokotil

Hipokotil (skraćenica za "hipokotiledonsku stabljiku", sa značenjem ispod kotiledona) je stabljika rastućeg klijajanca, koja se nalazi ispod kotiledona (sjemenskih listova) i iznad radikula (korijen).

Klijanac javora sa hipokotilom i epikotilom.

Dijagram sjemenke vrbe Salix scouleriana, sa uočljivim položajem hipokotila

Eudikotiledone

Kako biljni embrion raste pri klijanju, stvara izdanak koji se zove radikula koja postaje primarni korijen, a zatim prodire dolje u tlo. Nakon pojave radikule, nastaje hipokotil i stvara rastući vrh (obično uključujući sjemenski omotač) iznad zemlje, noseći zametak embriona (zvani kotiledoni) i plumelu koja daje prve prave listove . Hipokotil je primarni organ ekstenzije mlade biljke i razvija se u stabljiku.

Monokotiledone

Rani razvoj klijanaca monokotiledona poput žitarica i drugih trava nešto je različit. Struktura koja se naziva koleoptil, u osnovi je dio kotiledona, a štiti mlado stablo i plumelu dok ih rast gura kroz zemlju. Mezokotil – onaj dio mlade biljke između sjemenke (koji ostaje zakopan) i plumele – izdužuje izdanak sve do površine tla, gde se razvijaju sekundarni korijeni, upravo ispod plumele. Tada se, iz radikule, može dalje razvijati primarni korijen. Mezokotil se smatra dijelom hipokotila, a dijelom kotiledona (vidjeti sjemenka).

Ne razvijaju se sve monokote poput trava. Luk se razvija na način koji je sličan prvopisanom redoslijedu: sjemenski omotač i endosperm (pohranjena rezerva hrane) povlače se prema gore kako se kotiledon širi. Kasnije, prvi pravi list raste iz čvora između radikule i listolikog kotiledona, probijajući se kroz kotiledon kako bi ga uspio proći.

Organ za skladištenje

U nekim biljkama hipokotil se povećava u organ za skladištenje. Primjeri uključuju ciklame, rod Gloxinia i celer. U ciklama ovaj organ za čuvanje rezervne hrane naziva se gomolj.

Ispitivanje izduženja hipokotila

Jedno od široko korištenih ispitivanja u području fotobiologije je ispitivanje utjecaja promjena količine i kvaliteta svjetlosti na produženje hipokotila. Često se koristi za proučavanje efekata primjene biljnih hormona poput etilena (koji pospješuje rast) i za suzbijanje rasta. U normalnim svjetlosnim uvjetima, rast hipokotila kontrolira se procesom zvanim fotomorfogeneza, dok sjenčanje sadnica izaziva brzi odgovor transkripcije koji negativno regulira fotomorfogenezu i rezultira povećanim stopama rasta hipokotila. Ta stopa je najviša kada se biljke drže u tami posredovanoj postupkom zvanim skotomorfogeneza, koji je u suprotnosti s fotomorfogenezom.

Također pogledajte

• Epikotil
• Monokotiledone
• Dikotiledone