Haos (mitologija)
Haos (grč. Χάος, Khaos) je u grčkoj mitologiji jedan od primordijalnih bogova, stanje praznine koje prethodi stvaranju svemira (kosmosa).
| Haos | |
|---|---|
 Raspetljavanje Haosa, ili stvaranje četiri elementa Hendrik Goltzius (1558-1617) | |
| Grupe | Grčki primordijalni bogovi |
| Roditelji | Niko, samostvoren |
| Mitologija | Grčka mitologija |
Hesiod i predsokratovci koriste grčki izraz u kontekstu kosmogonije. Hesiodov Haos je tumačen ili kao "zjapeća praznina iznad Zemlje nastala kada su Zemlja i Nebo odvojeni od svog prvobitnog jedinstva" ili "zjapeći prostor ispod Zemlje na kojem Zemlja počiva."[1] Odlomci u Hesiodovoj Teogoniji sugerišu da se Haos nalazio ispod Zemlje, ali iznad Tartara.[2][3] Za Primalni Haos se ponekad govorilo da je pravi temelj stvarnosti, posebno od strane filozofa kao što je Heraklit.
Arhaični period
urediU Hesiodovoj Teogoniji, Haos je bio prva stvar koja je postojala: "isprva je Haos nastao" (ili je bio),[4] ali sljedeći (vjerovatno iz Haosa) su došli Geja, Tartar i Eros (gdje se koristi ime Eros za Afroditinog sina). Nedvosmisleno "rođeni" iz Haosa su bili Ereb i Nikta.[5] Za Hesioda Haos je, poput Tartara, također bio mjesto, daleko, podzemno i "tmurno", iza kojeg su živjeli Titani.[6] Poput zemlje, okeana i gornjeg zraka, mogao je biti pod utjecajem Zeusovih munja.[7]
Pojam vremenske beskonačnosti bio je poznat grčkom umu od daleke antike u religioznoj koncepciji besmrtnosti.[8] Vjerovali su da je svijet proizašao iz prvobitnog jedinstva i da je ta supstanca trajna osnova cijelog njegovog bića. Anaksimandar tvrdi da je porijeklo Apeiron (neograničeno), božanska i trajna supstanca manje određena od uobičajenih elemenata (vode, zraka, vatre i zemlje) kako su ih shvatali rani grčki filozofi. Sve je nastalo iz Apeirona i mora se tamo vratiti prema potrebi.[9] Koncepcija prirode svijeta bila je da se zemlja ispod njene površine proteže u nedogled i ima svoje korijene na ili iznad Tartara, donjeg dijela podzemnog svijeta.[10] U frazi Ksenofana, "Gornja granica Zemlje graniči se sa vazduhom, blizu naših stopala. Donja granica seže do "Apeirona" (tj. neograničenog)."[10] Izvori i granice Zemlje, donja granica more, nebo, Tartar i sve stvari nalaze se u velikom vjetrovitom procjepu, koji izgleda da je beskonačan, a kasnija je manifestacija "haosa".[10][11]
Klasični period
urediU Aristofanovoj komediji Ptice prvo je bio Haos, Noć, Ereb i Tartar, iz Noći je nastao Eros, a iz Erosa i Haosa je nastala rasa ptica.[12]
Na početku je postojao samo Haos, Noć, mračni Erebus i duboki Tartar. Zemlja, vazduh i nebo nisu postojali. Najprije je crnokrila Noć snijela jaje bez klica u njedra beskrajnih dubina Ereba, i iz toga je, nakon revolucije dugih vijekova, iznikao graciozni Eros sa svojim blistavim zlatnim krilima, brz kao vihori oluje. Pario se u dubokom Tartaru sa tamnim Haosom, krilatim poput njega, i tako izlegao našu rasu, koja je prva ugledala svjetlost. Ono od besmrtnika nije postojalo sve dok Eros nije spojio sve sastojke svijeta, a iz njihovog braka nastali su Nebo, Okean, Zemlja i neprolazna rasa blagoslovljenih bogova. Stoga je naše porijeklo mnogo starije od porijekla stanovnika Olimpa. Mi [ptice] smo potomci Erosa; postoji hiljadu dokaza koji to pokazuju. Imamo krila i pomažemo ljubavnicima. Koliko je zgodn omladine, koji su se zakleli da će ostati bezosjećajni, zbog naše moći otvorili svoja bedra i prepustili se ljubavnicima koro na kraju svoje mladosti, odvedeni darom prepelice, vodene ptice, guska ili pijetao.
U Platonovom Timaju, glavnom djelu Platonove kosmologije, koncept haosa nalazi svoj ekvivalent u grčkom izrazu chôra, koji se tumači, na primjer, kao bezobličan prostor (chôra) u kojem su materijalni tragovi (ichnê) elemenata u nepravilnom kretanju (Timej 53a–b). Međutim, platonska chôra nije varijacija atomističkog tumačenja nastanka svijeta, kao što je jasno istaknuto Platonovom izjavom da je najprikladnija definicija chôre "posudasveg nastajanja - njegova dojilja, takoreći" (Timej 49a), notabene je posuda za stvaralački čin Demijurga, tvorca svijeta.[13]
Aristotel, u kontekstu svog istraživanja koncepta prostora u fizici, „problematizira tumačenje Hesiodovog Haosa kao 'praznine' ili 'mjesta bez ičega u njemu'.[14] Aristotel razumije Haos kao nešto što postoji nezavisno od tijela i 'mjesta bez ičega u njemu' bez kojih ne mogu postojati nikakva tijela. 'Haos' je tako doveden u okvir eksplicitnog fizičkog istraživanja. On je sada u velikoj mjeri prerastao mitološko razumijevanje i, u Aristotelovom djelu, služi prije svega da izazove atomiste koji ističu postojanje praznog prostora."[13]
Reference
uredi- ^ Moorton, Richard F., Jr. (2001). "Hesiod as Precursor to the Presocratic Philosophers: A Voeglinian View". Louisiana State University. Arhivirano s originala, 11. 12. 2008. Pristupljeno 24. 12. 2008.
- ^ Gantz (1996, str. 3)
- ^ Hesiod. Theogony. 813-814, 700, 740 – preko Perseus, Tufts University.
- ^ Gantz (1996, str. 3) says "the Greek will allow both".
- ^ Gantz (1996)
- ^ Hesiod. Theogony. 814 – preko Persius, Tufts University.
And beyond, away from all the gods, live the Titans, beyond gloomy Chaos
- ^ Hesiod. Theogony. 740 – preko Perseus, Tufts University.
- ^ Guthrie, W.K.C. (2000). A History of Greek Philosophy: Volume 1, The Earlier Presocratics and the Pythagoreans. Cambridge University Press. str. 59, 60, 83. ISBN 9780521294201. Arhivirano s originala, 3. 1. 2014.
- ^ Nilsson, Vol.I, str.743; Guthrie (1952, str. 87)
- ^ a b c Kirk, Raven i Schofield 2003, str. 9, 10, 20
- ^ Hesiod. Theogony. 740-765 – preko Perseus, Tufts University.
- ^ Aristophanes 1938, 693–699; Morford, str. 57–58. Caldwell, str. 2, describes this avian-declared theogony as "comedic parody".
- ^ a b Lobenhofer, Stefan (2020). "Chaos". u Kirchhoff, Thomas (ured.). Online Lexikon Naturphilosophie [Online Encyclopedia Philosophy of Nature]. Online Encyclopedia Philosophy of Nature (jezik: engleski). University of Heidelberg. doi:10.11588/oepn.2019.0.68092.
- ^ Aristotle. Physics. IV 1 208b27–209a2 [...]
