Haakon VII, kralj Norveške

Haakon VII (puno izvorno ime: Christian Frederik Carl Georg Valdemar Axel) bio je danski princ koji je postao prvi kralj Norveške iz dinastije Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg, odnosno prvi norveški kralj nakon izlaska Norveške iz personalne unije sa Švedskom.

Haakon VII
Kralj Norveške
Vladavina	18. novembar 1905 - 21. septembar 1957.
Prethodnik	Oskar II
Nasljednik	Olaf V
Krunidba	22. juni 1906.
Supružnik	Matilda Velška
Djeca	Olaf V, kralj Norveške
Dinastija	Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg
Otac	Fridrik VIII, kralj Danske
Majka	Ludovika od Švedske
Rođenje	3. august 1872. Charlottenlund, Kopenhagen
Smrt	21. septembar 1957. Kraljevska palača, Oslo

Od rođenja do preuzimanja norveškog prijestolja nosio je ime Carl (Karlo).

Mladost - danski princ

Rođen je u Kopenhagenu, a bio je drugi sin budućeg danskog kralja Fridrika VIII, koji je tada još uvijek bio danski prestolonasljednik, i njegove supruge, švedsko-norveške princeze Ludovike. U trenutku njegovog rođenja Danskom je vladao njegov djed, otac njegovog oca, Kristijan IX, a Švedskom i Norveškom njegov drugi djed, otac njegove majke, Karlo XV/IV

Rođen je u Kopenhagenu, gdje je i odrastao i obrazovao se.

Godine 1896, u Bakingemskoj palači, oženio je svoju prvu rodicu, britansku princezu Matildu, kćerku svog tetka, budućeg britanskog kralja Eduarda VII, i svoje tetke Aleksandre. S njom je imao jednoga sina, princa Aleksandra (budućeg noreškog kralja Olafa V), koji je rođen 1903.

Dolazak na norveško prijestolje

Nakon prekidanja personalne unije između Švedske i Norveške 1905. godine, norveška vlada je započela potragu za kandidatom za upražnjeno norveško prijestolje. Bivši norveški kralj i otac njegove majke, Oskar II, odbio je formalnu ponudu norveške vlade da pošalje jednog od dvojice svojih mlađih sinova kako bi bio okrunjen za norveškog kralja. Budući da je već imao sina i princezu moćne evropske kraljevine za suprugu, kao i porijeklo od norveških kraljeva iz dinastije Bernadotte (s majčine strane) i iz prethodnih dinastija (s očeve strane), ubrzo je postao vodeći kandidat za norveško prijestolje.

Budući da je bio demokratski orijentisan i svjestan da Norveška još uvijek razmatra da li da zadrži monarhiju ili se proglasi republikom, bio je polaskan ponudom norveške vlade, ali je odlučio ne prihvatiti ponudu sve dok referendum ne pokaže da li norveški narod želi monarhiju.

Nakon što je referendum pokazao da 79% Norvežana želi zadržati monarhiju, zvanično mu je ponuđena norveška kruna i izabran je za kralja 18. novembra 1905. Iste večeri je, uz dozvolu svoga djeda, danskog kralja Kristijana IX, prihvatio krunu i promijenio ime u Haakon, staro nordijsko ime koje je prije njega nosilo šest norveških kraljeva iz srednjeg vijeka. Tako je na prijestolju naslijedio majčinog amidžu koji se norveške krune odrekao prethodnog mjeseca.

Vladavina

Kralj Haakon VII sa suprugom, kraljicom Matildom, poslije njhove krunidbe

Haakon VII sa sinom Olavom u Moldeu (u Norveškoj) tokom bombardovanja toga grada

Povratak Haakona VII i njegovog sina u Norvešku

Novi kralj je sa suprugom i sinom napustio Dansku i nakon trodnevnog putovanja stigao je u Oslo rano u jutro 25. novembra 1905. Dva dana kasnije položio je zakletvu kao norveški kralj. Pošto je tadašnji Ustav Norveške zahtijevao da njen vladar bude okrunjen, krunidba kralja Haakona VII i kraljice Matilde održana je 22. juna sljedeće godine u katedrali Nidaros u Trondheimu.

Haakon VII ostao je udovac 1938.

Drugi svjetski rat

Nacistička Njemačka izvršila je invaziju na Norvešku 9. aprila 1940. Nisu uspjeli okupirati Oslo po planu, pa je kralj sa sinom i 150 članova parlamenta, uspio napustiti glavni grad. Njemački ministar Curt Bräuer je zahtjevao sastanak s Haakonom, kome je prenio zahtjev Adolfa Hitlera da za premijera postavi Vidkuna Quislinga. Bräuer mu je preporučio da se ugleda na svog starijeg brata, danskog kralja Kristijana X, koji se predao dan nakon invazije na Dansku. Također je prijetio Norveškoj lošim tretmanom ukoliko se ne preda. Haakon mu je rekao da takvu odluku ne može donijeti bez vlade, iako je prema Ustavu mogao.

Pri sastanku s kabinetom u Nybergsundu, kralj je svom kabinetu prenio njemačke zahtjeve. U strahu od velikih gubitaka i uništenja, kralj je preporučio svom kabinetu da donese odluku o predaji. Rekao je kako ne bi mogao postaviti vladu na čelu s Quislingom pošto je znao da mu ne vjeruju ni narod, ni parlament, te da će radije abdicirati nego to učiniti. Kraljeva odluka da ne prihvati njemačke zahtjeve prenesena je narodu radiom. Sljedećeg jutra Nijemci su bombardovali i uništili gradić Nybergsund, u kojem je tada prebivala norveška vlada i sam kralj, u pokušaju da unište nepopustljivu vladu i ubiju njenog kralja. Haakon i njegovi ministri su pobjegli kroz snijegom pokrivene šume i planine prema sjeveru Norveške. Na obali su se ukrcali na britanski brod koji ih je odveo do grada Tromsø, koji je privremeno bio proglašen glavnim gradom.

Nakon nekog vremena provedenog u gradu Tromsø, kralj, njegov sin i pripadnici gnjegovog kabineta su evakuisani u London, gdje je uspostavljena norveška vlada. Haakonova snaha, princeza Marta od Švedske, i njegova unučad (među kojima je bio današnji norveški kralj Harald V) su otišli u Švedsku kod Martinog amidže, kralja Gustava V, i amidžinice, kraljice Viktorije, koja je rodom bila Nijemica. Pošto u rodnoj Švedskoj nije bila primljena raširenih ruku zbog Haakonove odluke da se ne pokori Nijemcima, s djecom je morala otići u Sjedinjene Američke Države.

U međuvremenu, Josef Terboven je postao reichskommissar Norveške. Po Hitlerovoj zapovijedi, Terboven je pokušao manipulisati parlamentom s ciljem svrgavanja Haakona. Parlament je odbio svrgnuti Haakona s prijestolja. Nijemci su zatim zaprijetili da će, ukoliko kralj ostane na prijestolju, sve odrasle Norvežane smjestiti u njemačke koncentracione logore. Norveška vlada je pisala kralju i zamolila ga da abdicira. Haakon je odbio to uraditi, smatravši da je vlada postupila pod pritiskom. Terboven je još jednom bezuspješno pokušao prisiliti parlament da svrgne Haakona. Za to vrijeme, Haakonov monogram (H7) je predstavljao simbol norveškog otpora okupaciji.

Nakon rata

Po završetku rata, Haakon i njegova porodica su se vratili u Norvešku. Stigli su u Oslo tačno pet godina nakon što su bili primorani napustiti Norvešku.

U julu 1955. Haakon je pao u kupatilu na svom imanju u Bygdøyu, te je zbog prijeloma kostiju morao koristiti kolica. Umro je dvije godine kasnije, a naslijedio ga je sin, Olaf V.

Vanjski linkovi

• Haakon VII, kralj Norveške na Wikimedia Commonsu

Vladarske titule
Prethodnik: Oskar II	Kralj Norveške 1905–1957.	Nasljednik: Olaf V