Wikipedia

Glavić penisa

Glavić penisa lat. glans penis), ćešće zvani glavić ili glans, jr struktura na distalnom kraju penisa u mužjaka sisara. To je osjetljiva bulbusna struktura na kraju ljudskog penisa, a anatomski je homologna sa glavićem klitorisa ljudskih ženki. Glavići penisa mogu biti glatke, hrapave, izdužene ili podijeljene kod ostalih sisara.

Glavić penisa
(Glans penis)
Glans penis (dorzalno)
Glans penis (ventralno)
Detalji
LatinskiGlans penis
Ureterska arterija
Identifikatori
Gray'sp.1248
TAA09.4.01.007
FMA18247
Anatomska terminologija
Anatomija muškarca sa lokacijom penisnog glavića
1 – Mokraćni mjehur;
2 – Stidna kost;
3 – Penis;
4 – Spužvasto tijelo
5 – Glavić penisa;
6 – Prepucij
7 – Vanjski ureterski otvor;
8 – Debelo crijevo;
9 – Rektum;
10 – Sjemenska vezikula;
11 – Ejakulacijski kanal;
12 – Prostata;
13 – Bulbouretarske žlijezde;
14 –Anus;
15 – Vas deferens;
16 – Epididimis;
17 – Testis;
18 – Skrotum

Uobičajeno je da je glans u potpunosti ili djelomično pokriven prepucijem kod ljudi, osim kod onih koji su obrezani. Prepucij se obično može uvući iznad glavice i može se automatski izvući za vrijeme erekcije. Glans je poznatiji kao "glava" ili "vrh" penisa. Medicinsko ime dolazi od latinske riječi "glans" (="žir") + "penis" (="penis")

Kod ljudi uredi

Struktura uredi

Glans penis je proširena kapica spužvastog tijela. Oblikovan je na zaobljenim krajevima corpora cavernosa penis i prostire se dalje od gornjih nego od donjih površina. Na vrhu glavice nalazi se vertikalni vanjski otvor uretera sličnog prorezu. Opseg baze glansa tvori zaobljenu izbočenu granicu, corona glandis, prekrivajući duboki retroroglandularni sulkus ("koronski ili krunični sulkus"), iza kojeg se nalazi vrat penisa. Proporcionalna veličina glavića penisa može se uveliko razlikovati. Na nekim penisima jeznatno širi u obimu nego na osovini, što daje penisu gljivast izgled, a na drugima je uži i sličniji sondi. Mehka jastučna tekstura glavice namijenjena je apsorbiranju udara tokom slučajeva rigorozne kopulacije.[1]

Prepucij održava sluznicu u vlažnom okruženju.[2] Obrezani penisi imaju glavicu koja je trajno izložena i suha. Nekoliko studija je pokazalo da je glans podjednako osjetljiv i na obrezanim i na neobrezanim penisima,[3][4][5] dok su drugi kazali da je osjetljiviji kod muškaraca koji nisu obrezani.[6][7]

Halata & Munger (1986) izvještavaju da je gustoća genitalnih tjelašaca najveća u koronskoj žlijezdi,[8] dok Yang & Bradley (1998) izvještavaju da "nije pokazano da su područja u glansu gušće inervirana od ostalih."[9]

Halata & Spathe (1997) navode da „glans penis prevladavajuće sadrži slobodne nervne završetke, brojna genitalna bulboidna tjelašca, a rijetko i Pacinijeve i Rufinijeve, Merckelove nervne završetke, a Meissnerova tjelašca nisu prisutna.“[10]

Yang & Bradley slažu se da „poseban način inervacije glavića naglašava njegovu ulogu glavice kao senzorne strukture. Kopulacija djeluje kao sredstvo za uklanjanje sjemena u vagini prijašnjih seksualnih partnera, ali to nije podržano kada se gledaju srodnici primata koji imaju različito ponašanje parenja.[9][11][12]

Klinički značaj uredi

Otvor uretera nalazi se na vrhu peniskog glavića.

Epitel glansa je mukokutano tkivo.[10] Birley et al. izvijesti su da prekomjerno pranje sapunom može osušiti sluznicu koja pokriva glavić penisa i uzrokovati nespecifični dermatitis.[13]

Upala glansa penisa poznata je kao balanitis, a javlja se kod 3–11% muškaraca (do 35% muškaraca sa dijabetesom). Edwards je izvijestio da je općenito češće kod muškaraca koji imaju loše higijenske navike ili ih nisu obrezani.[14] Ima mnogo uzroka, uključujući iritaciju ili infekciju širokim spektrom patogena. Za utvrđivanje pravilnog liječenja neophodno je pažljivo utvrđivanje uzroka uz pomoć anamneze pacijenta, fiziog pregleda, brisa, kultura i biopsije.[14]

Stenoza otvora je kasna komplikacija obrezivanja, koja se javlja kod oko 2 do 20 % obrezanih dječaka.[15][16]

Ostale životinje uredi

Mužjaci felida su u stanju da uriniraju unazad zakrivivši vrh glavća penisa unazad.[17][18] Kod mačaka je glavić penisa prekriven bodljama, ali kod pasa glavići su glatki. Penilne bodlje se takođe javljaju na glansu mužjaka i ženki pjegavih hijene.[17]

U muških pasa glans penisa se sastoji od dva dijela koja se nazivaju bulbus glandis i pars longa glandis.[19] Glavice fossa penisa pružaju se oko polovine osovine i bodlje osim na vrhu. Za usporedbu, glans mačaka je kratak i šiljast, dok je kod viverida gladak.[20]

Oblik glavića varira između različitih torbarskih vrsta.[21][22][23] U većine torbara glans je podeljen, ali mužjaci makropodida imaju nepodijeljeni glans.[24] Glans penis je također podijeljen na dva dijela kod kljunara i ehidni.[25][26]

Glavići penisa močvarnog rižinog pacova su relativno dugi i robusni[27] dugi prosječno 7,3 mm i široki 4,6 mm.[28]

Kod Thomasomys ucucha glans penis je zaobljen, kratak i mali, površinski je podijeljen na lijevu i desnu polovinu pomoću korita na vrhu i grebena na dnu. Većina glavića prekrivena je bodljicama, osim područja blizu vrha.[29]

Winkelmannov miš od najbližih srodnika može se najlakše razlikovati po djelomično valovitom penisu.[30]

Kada je u erekciji, glavić penisa konja povećava se za 3 do 4 puta. Ureter se otvara unutar ureteske fose, malehne kesice na udaljenom kraju glansa.[31] Za razliku od ljudskih glavića, glavić konjskog penisa pruža se unatrag po svojoj osovini.[32][33][34][35][36][37][38][39][40]

Mužjaci jedne vrste šišmiša imaju uzak penis u obliku jajeta.[41]

Glavić penisa mužjaka jedne vrste morske vjeverice je u obliku istaknutog bakuluma.[42]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ HSU, G‐L., et al. "The distribution of elastic fibrous elements within the human penis." BJU International 73.5 (1994): 566-571.
  2. ^ Prakash, Satya; Raghuram Rao; K. Venkatesan; S. Ramakrishnan (juli 1982). "Sub-Preputial Wetness--Its Nature". Annals of National Medical Science (India). 18 (3): 109–112. Arhivirano s originala, 26. 12. 2017. Pristupljeno 3. 8. 2020.
  3. ^ Bleustein, Clifford B.; James D. Fogarty; Haftan Eckholdt; Joseph C. Arezzo; Arnold Melman (april 2005). "Effect of neonatal circumcision on penile neurologic sensation". Urology. 65 (4): 773–7. doi:10.1016/j.urology.2004.11.007. PMID 15833526.
  4. ^ Bleustein, Clifford B.; Haftan Eckholdt; Joseph C. Arezzo; Arnold Melman (April 26 – May 1, 2003). "Effects of Circumcision on Male Penile Sensitivity". American Urological Association 98th Annual Meeting. Chicago, Illinois. Arhivirano s originala, 7. 2. 2005. Upotreblja se zastarjeli parametar |booktitle= (pomoć)
  5. ^ Payne, Kimberley; Thaler, Lea; Kukkonen, Tuuli; Carrier, Serge; Irving M. Binik (maj 2007). "Sensation and Sexual Arousal in Circumcised and Uncircumcised Men". Journal of Sexual Medicine. 4 (3): 667–674. doi:10.1111/j.1743-6109.2007.00471.x. PMID 17419812.
  6. ^ Sorrells, Morris L.; Snyder, James L.; Reiss, Mark D.; Eden, Christopher; Milos, Marilyn F.; Wilcox, Norma; Van Howe, Robert S. (april 2007). "Fine-touch pressure thresholds in the adult penis". British Journal of Urology International. 99 (4): 864–869. doi:10.1111/j.1464-410X.2006.06685.x. PMID 17378847.[mrtav link]
  7. ^ Yang, DM; Lin H; Zhang B; Guo W (april 2008). "Circumcision affects glans penis vibration perception threshold". Zhonghua Nan Ke Xue. 14 (4): 328–330. PMID 18481425.
  8. ^ Halata, Zdenek; Bryce L. Munger (april 1986). "The neuroanatomical basis for the protopathic sensibility of the human glans penis". Brain Research. 371 (2): 205–30. doi:10.1016/0006-8993(86)90357-4. PMID 3697758.
  9. ^ a b Yang, C. C.; W.E. Bradley (juli 1998). "Neuroanatomy of the penile portion of the human dorsal nerve of the penis". British Journal of Urology. 82 (1): 109–13. doi:10.1046/j.1464-410x.1998.00669.x. PMID 9698671.
  10. ^ a b Halata, Zdenek; A. Spaethe (1997). Sensory innervation of the human penis. Advances in Experimental Medicine and Biology. 424. str. 265–6. doi:10.1007/978-1-4615-5913-9_48. ISBN 978-0-306-45696-1. PMID 9361804. Arhivirano s originala, 20. 6. 2006. Pristupljeno 7. 7. 2006.
  11. ^ Gallup, Gordon G., et al. "The human penis as a semen displacement device." Evolution and Human Behavior 24.4 (2003): 277-289
  12. ^ Dixson, Alan F. (2009). Sexual Selection and the Origins of Human Mating Systems (jezik: engleski). OUP Oxford. str. 68. ISBN 9780191569739.
  13. ^ Birley, H. D.; M .M. Walker; G. A. Luzzi; R. Bell; D. Taylor-Robinson; M. Byrne; A. M. Renton (oktobar 1993). "Clinical features and management of recurrent balanitis; association with atopy and genital washing". Genitourinary Medicine. 69 (5): 400–3. doi:10.1136/sti.69.5.400. PMC 1195128. PMID 8244363. Arhivirano s originala, 18. 6. 2012. Pristupljeno 3. 8. 2020.
  14. ^ a b Edwards, Sarah (juni 1996). "Balanitis and balanoposthitis: a review". Genitourinary Medicine. 72 (3): 155–9. doi:10.1136/sti.72.3.155. PMC 1195642. PMID 8707315. Arhivirano s originala, 16. 7. 2012. Pristupljeno 3. 8. 2020.
  15. ^ Sorokan SK, Finlay JC, Jefferies AL (2015). "Newborn male circumcision". Canadian Paediatric Society. Pristupljeno 20. 10. 2017.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  16. ^ Koenig JF (22. 9. 2016). "Meatal stenosis". EMedicine. Pristupljeno 2. 10. 2017.
  17. ^ a b R. F. Ewer (1973). The Carnivores. Cornell University Press. str. 116–. ISBN 978-0-8014-8493-3. Pristupljeno 8. 2. 2013.
  18. ^ Reena Mathur (2010). Animal Behaviour 3/e. Rastogi Publications. ISBN 978-81-7133-747-7. Pristupljeno 10. 2. 2013.
  19. ^ Howard E. Evans; Alexander de Lahunta (7. 8. 2013). Miller's Anatomy of the Dog. Elsevier Health Sciences. ISBN 978-0-323-26623-9.
  20. ^ Köhncke, M.; Leonhardt, K. (1986). "Cryptoprocta ferox" (PDF). Mammalian Species (254): 1–5. Pristupljeno 19. 5. 2010.
  21. ^ Australian Mammal Society (decembar 1978). Australian Mammal Society. Australian Mammal Society. str. 73–. Pristupljeno 25. 12. 2012.
  22. ^ Wilfred Hudson Osgood; Charles Judson Herrick (1921). A monographic study of the American marsupial, Caēnolestes …. University of Chicago. str. 64–. Pristupljeno 25. 12. 2012.
  23. ^ The Urologic and Cutaneous Review. Urologic & Cutaneous Press. 1920. str. 677–. Pristupljeno 25. 12. 2012.
  24. ^ Renfree, Marilyn; Hugh Tyndale-Biscoe (30. 1. 1987). Reproductive Physiology of Marsupials. Cambridge University Press. ISBN 9780521337922. Pristupljeno 5. 5. 2013.
  25. ^ Mervyn Griffiths (2. 12. 2012). The Biology of the Monotremes. Elsevier Science. ISBN 978-0-323-15331-7.
  26. ^ Libbie Henrietta Hyman (15. 9. 1992). Hyman's Comparative Vertebrate Anatomy. University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-87013-7.
  27. ^ Hooper and Musser, 1964, p. 13
  28. ^ Hooper and Musser, 1964, table 1
  29. ^ Voss, 2003, p. 11
  30. ^ Bradley, R.D.; Schmidley, D.J. (1987). "The glans penes and bacula in Latin American taxa of the Peromyscus boylii group". Journal of Mammalogy. 68 (3): 595–615. doi:10.2307/1381595. JSTOR 1381595.
  31. ^ "The Stallion: Breeding Soundness Examination & Reproductive Anatomy". University of Wisconsin-Madison. Arhivirano s originala, 16. 7. 2007. Pristupljeno 7. 7. 2007.
  32. ^ Mating Males: An Evolutionary Perspective on Mammalian Reproduction. Cambridge University Press. 30. 6. 2012. ISBN 978-1-107-00001-8. Pristupljeno 5. 5. 2013.
  33. ^ Bassert, Joanna M; McCurnin, Dennis M (1. 4. 2013). McCurnin's Clinical Textbook for Veterinary Technicians - Joanna M Bassert, Dennis M McCurnin - Google Boeken. ISBN 9781455728848. Pristupljeno 16. 8. 2013.
  34. ^ Research, Equine (1. 7. 2005). Horseman's Veterinary Encyclopedia, Revised and Updated - Equine Research - Google Boeken. ISBN 9780762794515. Pristupljeno 16. 8. 2013.
  35. ^ Weese, Scott; Graham Munroe, Dr; Munroe, Graham (15. 3. 2011). Equine Clinical Medicine, Surgery and Reproduction - Graham Munroe BVSc (Hons) PhD Cert EO DESM Dip ECVS FRCVS, Scott Weese DVM DVSc DipACVIM - Google Boeken. ISBN 9781840766080. Pristupljeno 16. 8. 2013.
  36. ^ König, Horst Erich; Hans-Georg, Hans-Georg; Bragulla, H (2007). Veterinary Anatomy of Domestic Mammals: Textbook and Colour Atlas - Google Boeken. ISBN 9783794524853. Pristupljeno 16. 8. 2013.
  37. ^ Hedge, Juliet (2004). Horse Conformation: Structure, Soundness, and Performance - Equine Research - Google Boeken. ISBN 9781592284870. Pristupljeno 16. 8. 2013.
  38. ^ Evans, Warren J; Borton, Anthony; Hintz, Harold; Dale Van Vleck, L (15. 2. 1990). The Horse - Google Boeken. ISBN 9780716718116. Pristupljeno 16. 8. 2013.
  39. ^ Schatten, Heide; Constantinescu, Gheorghe M (21. 3. 2008). Comparative Reproductive Biology - Heide Schatten, Gheorghe M. Constantinescu - Google Boeken. ISBN 9780470390252. Pristupljeno 16. 8. 2013.
  40. ^ McKinnon, Angus O; Squires, Edward L; Vaala, Wendy E; Varner, Dickson D (5. 7. 2011). Equine Reproduction - Google Boeken. ISBN 9780470961872. Pristupljeno 16. 8. 2013.
  41. ^ Bates et al., 2006, pp. 306–307
  42. ^ Skurski, D., J. Waterman. 2005. "Xerus inauris", Mammalian Species 781:1-4.

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Glavić_penisa&oldid=3553077"