Franz Liszt

Franz Liszt (mađarski: Liszt Ferenc; 22. oktobar 1811 – 31. juli 1886) bio je mađarski i austrijski kompozitor, virtuoz, pijanist i predavač. Liszt je postao poznat u Evropi po izvanrednom umjeću izvođenja djela na klaviru. Smatrali su ga tehnički najsavršenijim i najvećim pijanistom tog vremena, to jeste 19. vijeka. Osim toga bio je uticajan kompozitor, učitelj muzike, dirigent koji je u mnogome doprinijeo modernom razvoju umjetnosti, ali i dobrotvor brojnim drugim izvođačima poput: Richard Wagnera, Hector Berlioz, Camille Saint-Saëns, Edvard Griega i Alexander Borodina.

Franz Liszt
Svjetski poznat kompozitor, pijanista, predavač i dirigent iz perioda romantizma
Rođenje	(1811-10-22) 22. oktobar 1811. Raiding, Kraljevina Ugarska
Smrt	31. juli 1886(1886-07-31) (74 godine) Bayreuth, Njemačka

Kao kompozitor, Listzt je bio najznačajniji predstavnik "Nove njemačke škole" (Neuedeutsche Schule). Iza sebe je ostavio raznolik opus koji je imao uticaja na savremenike ali i trendove u narednom vijeku. Najznačajniji doprinos je simfonijska pjesma, forma koju je on sam uveo, razvijajući koncept tematske transformacije kao dijela svojih eksperimenata na muzičkoj formi i radikalnim inovacijama u harmoniji.

Muzička djela i stil

Franz Liszt je bez sumnje jedan od najboljih pijanista i kompozitora svih vremena. Komponirao je djela koja u to vrijeme gotovo niko nije mogao svirati, a jedini pijanist blizu njegovog nivoa je bio njegov dobar prijatelj iz Pariza Charles Valentin Alkan koji je također komponirao nevjerojatno teška muzička djela, ali nije postao previše poznat izvan Pariza. Jedan od Lisztovih ciljeva u komponiranju djela je bio da stvori takozvani "efekt tri ruke", te da napravi da klavir zvuči kao čitav orkestar. Također je imao iznadprosječno velike ruke što se u njegovim djelima može i vidjeti po tome što se često javljaju intervali veći od oktave koje se treba svirati jednom rukom. To je bio veliki problem za mnoge koji su željeli svirati njegova djela, pa je počeo komponirati djela bez tolikih intervala.

Poznatije kompozicije

Mađarske rapsodije

Neke od njegovih najpoznatijih konpozicija su bez sumnje njegove "Mađarske rapsodije". Napisao ih je ukupno devetnaest, od 1. do 13. je napiso za vrijeme svog života u Weimaru, a ostale je napisao za svoga kasnijega života. Najpoznatija u nizu je druga rapsodija posvećena grofu Lászlu Telekiju. Podijeljena je u dva dijela, prvi u c-molu sporijega tempa i nešto tužnijeg raspoloženja, i drugi dio u fis-duru, brzog tempa i sretnog, zaigranog raspoloženja. Ta kompozicija je jedna od težih Lisztovih, od brzih oktava i ljestvica do velikih intervala i još puno stvari.

Liebestraum (njemački: Ljubavni snovi)

Ove kompozicije Liszt je namijenio za tekstove pjesama Ludwiga Uhlada i Ferdinanda Freiligratha. Najpoznatija od njih tri je treća kompozicija u as-duru. Podijeljena je u tri dijela koje dijeli kadenca. Često mijenjanje tonaliteta, brze i zahtjevne kadence samo su neke od stvari koje ovu kompoziciju čine teškom. Prvi dio je sporijega tempa i sanjarskog ugođaja, u drugi dio vodi kadenca koja je samo brzo izmjenjivanje akorda cis mola i es dura. Drugi dio često mijenja tonalitete, b dur, c dur, e dur i es dur. Bržeg je tempa mnogo je intenzivniji. U treći dio vodi još jedna kadenca. Treći dio je ponovo u as duru, te se ponavlja prva tema.

Paganini etide

Paganini etide sastoje se od šest kompozicija koje su transkripcije nekih Paganinijevih djela. Liszt je napravio par verzija od kojih je najzahtjevnija prva iz 1838. , a on jednostavnijesu poznatije. Najpoznatije su šesta i treća. Treća je transkripcija Paganinijeve skladbe La campanella, te je iz b mola premještena u as-mol. To je jedna od njegovih najtežih kompozicija koja zahtjeva iznimnu tehniku, sadrži brze ljestvice, brze oktave, veliki intervali i iznimna koordiniranost ruku su neke od stvari koje ovo djelo čine toliko teškim. Šesta je transkripcija Paganinijevog 24. capricea u a molu. Ta kompozicija je znatno teža od onih prethodnih:veliki intervali koje je gotovo nemoguće svirati ako imate male ruke, brzi arpeđi koji se protežu kroz preko pet oktava, brz tempo i vrlo intenzivan ugođaj. Ovu kompoziciju mogu svirati samo najbolji od najboljih.

Život

Rani život

Franz Liszt rođen je 22. oktobra 1811. godine u Raidingu (mađarski: Doborján), Austro-Ugarska. Njegova majka Anna (djevojačko Lagen) je bila Austrijanka, a njegov otac Adam Mađar. Adam je svirao čelo, klavir, te još nekoliko instrumenata. On je Franza zainteresirao za klavir te ga počeo učiti kada mu je bilo tek pet godina, od njega je Franz pokupio i veliku zainteresiranost za vjeru koja ga je pratila tokom cijelog života. Franz je već kao malo dijete pokazao veliki talent za klavir, a kada su to primijetili lokalni bogataši, omogućili su mu školovanje u Beču i kasnije u Parizu. Kao posljedica toga, Liszt nikada nije naučio mađarski jezik, tomu je još i pridonijela činjenica da je živio u dijelu carstva gdje se većinom pričao njemački jezik. U Beču ga je Carl Czerny podučavao klavirsku tehniku , a Antonio Salieri tehniku komponiranja. U to vrijeme neprestano je bio na turnejama i postao je senzacija. 13. aprila 1823. je održao koncert na kojemu je prisustvao i Ludwig van Beethoven. Navodno je, nakon što je Liszt odsvirao, prišao Lisztu te ga poljubio u čelo zbog izvanrednog sviranja. Te godine se porodica Liszt preselila u Pariz da bi Franz mogao nastaviti svoje školovanje. 1827. godine, kada je Franzu bilo 16 godina, njegov otac Adam umire. To ga je pogodilo toliko da je izgubio interes za muziku, osim što je podučavao po gradu da bi zaradio novac.

Paganini

20. aprila 1832, violinist Niccolo Paganini je održao koncert za žrtve kolere u Parizu. Liszt je bio toliko oduševljen Paganinijevim sviranjem da se zakleo da će postati "Paganini klavira". Vježbao je satima svakoga dana, naučio je svirati svako klavirsko djelo kojega se mogao dočepati, te je nakon par godina usavršio svoju tehniku što se može i vidjeti iz njegovih djela iz toga razdoblja. Neka od najtežih djela za klavir ikada je skladao u to vrijeme, kao na primjer El Contrabandista(klavirsku trasnkripciju "El poete calculista" Manuela Garcije), transcendentalne etide(nakon desetak godina je napravio jednostavnije verzije) i jedno djelo koje je vrijedno spomenuti:"Etudes d'apres Paganini 4", to djelo niti dan danas nitko osim njega ne može svirati. U to vrijeme bio je u vezi sa Marie d'Agoult (poznatiju pod pseudonimom Daniel Stern, s kojom je dobio troje djece: Blandine 1835, Cosima 1837. i Daniel 1839. Nakon što je doznao da je spomenik Beethovenu u Bonnu pred urušavanjem, odlučio je skupiti novac za obnovu što je značilo povratku turnejama. Sljedećih osam godina, Liszt je neprestano bio na turnejama po Europi. Ljudi su ga obožavali, žene bi padale u nesvijest kada bi čule njegovo sviranje, bacale su se na njega, borile za njegove rukavice i stvari koje je bacao u publiku, ljudi su čak držali njegove slike u stanovima, Liszt je u osnovi bio prva rock-zvijezda. Heinrich Heine je tome dao i ime: Lisztomanija.

Weimar

U vrhuncu svoje slave, Liszt se 1847. smjestio u Weimar(njegov odlazak s turneja u vrhuncu slave je vjerojatno pridonio njegovom statusu jednog od najboljih pijanista svih vremena). Carolyne zu Sayn-Wittgenstein, koju je upoznao u februaru te godine ga je nagovorila na to rekavši da bi se trebao više posvetiti komponiranju. Za to vrijeme bio je dirigent u orkestrima, te je podučavao ljude uključujući Hans von Bülowa koji se kasnije oženio njegovom kćerkom Cosimom. Neka od njegovih najpoznatijih djela su stvorena u to vrijeme(Mađarska rapsodija broj 2, La campanella, sonata u b-molu), većina njegovih "Mađarskih rapsodija" je skladana tada.

Kasniji život u Rimu i Budimpešti

U Weimaru je ostao sve do 1861. godine kada se preselio u Rim. Tijekom svog života jednom je već htio postati svećenik, ali majka ga je odgovorila od toga. Ovoga puta nje nije bilo tu, te je on i uspio u svom naumu pridruživši se Franjevačkom Redu. Na svoj 50. rođendan Liszt se trebao oženiti Carolynom, ali nije mogao jer je ona prije bila udata za ruskog vojnog oficira Nikolasa zu-Sayn Wittgensteina. Od ranih 1870-ih sve do svoje smrti, Liszt je par mjeseci svake godine podučavao na konzervatoriju u Budimpešti (nakon njegove smrti konzervatorij je preimenovan njemu u čast.) 1873. godine grad Budimpešta je pokrenuo "Zakladu Franza Liszta" koja je bi svake godine dodijelila stipendija trima najtalentiranijima studentima akademije. Liszt je umro 31. jula 1886. godine u Bayreuthu navodno od upale pluća iako je moguće da je doktorska greška imala ulogu u svemu tome.

Nasljeđe

Iza sebe je ostavio golemo muzičko nasljeđe, stvorio je oblik simfonijske pjesme, promijenio je način na koji se održavaju klavirski koncerti (promijenio je položaj klavira u odnosu na publiku, stvorio je šou od koncerta), pridonio klavirskoj tehnici i samom načinu sviranja. On je jedna od glavnih ličnosti razdoblja romantizma.

Vanjski linkovi

• Searle, Humphrey, "Liszt, Franz" u: Sadie 1980
• [1]
• com/decoding-the-music-masterpieces-liszts-piano-sonata-in-b-minor-74243