Finski jezik (suomi ili suomen kieli) pripada baltofinskoj grupi ugro-finskih jezika; srodan je estonskom i livonskom jeziku. Njime govori 90% ljudi u Republici Finskoj, te određen broj stanovnika u Švedskoj, Norveškoj, SAD, Rusiji, Estoniji, Litvaniji i Latviji. Finski jezik je dobio određen broj elemenata iz germanskih i baltičkih jezika. Pismo je finska latinica. Osnivač finskog književnog jezika je Michael Agricoale 1542, a pisac prve finske gramatike Eskil Petraeus 1649.

Finski jezik
suomi
Regije govorenjaUglavnom Sjeverna Evropa
Države govorenjaFinska, Estonija, Švedska Tornedalen, Norveška Finnmark, Sjeverozapadna Rusija Karelija
Jezička porodica
  • Finski jezik
Broj govornika5 miliona[1]
Službeni status
Služben uFinska, EU
Regulator(i)Institut za istraživanje finskih jezika
Jezički kod
ISO 639-1fi
ISO 639-2 / 5fin
Također pogledajte:
Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika
Mikael Agricola

Ovim jezikom se služi oko 5 miliona ljudi. Jedan je od zvaničnih jezika Evropske Unije.

Finski jezik je član Ugro-Finske porodice jezika i ubraja se u aglutinativne jezike. Ima reputaciju jezika koji je veoma težak za učenje, vjerovatno zato što nema mnogo bliskih jezika. Najbliskiji jezik mu je estonski.

Karakteristike

uredi

U finskom postoji 15 padeža, tako da u finskom nisu potrebni prijedlozi. Bogat je samoglasnicima, koji mogu biti dugi i kratki. Zbog toga Finci tvrde da im je jezik veoma pjevljiv. Ovaj jezik nema rodove ni članove.

Finski je pozajmio dosta riječi iz švedskog, njemačkog i, u posljednje vrijeme, engleskog. Međutim, teško je prepoznati ove riječi, jer su one postale prilagođene finskom jeziku.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi

Vanjski linkovi

uredi