Fethija džamija (Bihać)
Fethija džamija se nalazi u Bihaću, a sagrađena je prvobitno kao crkva svetog Ante Padovanskog, 1266. godine, u gotičkom stilu. Pretvorena je u džamiju dolaskom Osmanskog Carstva te je jedna od rijetkih europskih islamskih bogomolja u gotičkom arhitektonskom stilu.
Fethija džamija | |
---|---|
Osnovne informacije | |
Lokacija | Bihać |
Geografske koordinate | 44°48′58″N 15°52′12″E / 44.816146°N 15.869980°E |
Religija | Islam |
Općina | Bihać |
Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
Država | Bosna i Hercegovina |
Oznaka baštine | Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine |
Arhitektonski opis | |
Arhitektonski stil | gotički stil |
Dovršeno | 1266. |
Specifikacije | |
Kapacitet | 250 |
Dužina | 22,00 m |
Širina | 11,50 m |
Visina (maks) | oko 15,50 m (bez munare)[1] |
Munare | 1 |
Materijali | kamen bihacit[1] |
Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, skupa sa haremom džamije i devet mezara sa natpisima.[2][3][4] Džamija se nalazi u donjem dijelu Bihaća, na trgu, Bosanska ulica. Današnja džamija Fethija se smatra najstarijom građevinom gotičkog stila na području Bosne i Hercegovine. Svojom arhitekturom utjecala je na oblikovanje džamija u Bosanskoj Krajini (stvaranje nešto izduženijeg prostora za molitvu, primjena izduženih prozora, pravougaoni izduženi prozori).
Opis
urediUz ulazni dio objekta je formiran mahfil dubok 6,00 m, u dvije etaže, čime je korisno upotrijebljena velika visina objekta. Mahfil je izveden u drvenoj konstrukciji i oslanja se na šest drvenih stubova sa sedlima postavljenim u tri poprečna reda i u dvije etaže. Ovakav princip postavaljanja dubokog mahfila, dobijen je prostor koji odnosom širine i visine odgovara džamiji.
Munara je izgrađena od kamena od koga je urađen i objekt i podignuta je na mjestu srušenog gotičkog tornja. Osnova postamenta munare je pravougla i njegova visina je nešto manja od visine vijenca objekta. Dimenzije postamenta munare iznose 2,73x1,55 m. Svi vijenci su, kao i šerefe munare, bogato dekorirani, a dekoracije su u vidu tordiranog užeta i loptastih istaka. Vrh kace munare je ukrašen.
Galerija
uredi-
Drugi ugao Fethija džamije
-
Munara Fethija džamije
-
Mezarje uz džamiju
Literatura
uredi- Marko Vego, Crkva sv. Ante (Fethija džamija), Naše starine, str. 255-268, 1954.
- Enisa Jusić, Srednjevjekovna crkva sv. Antuna – sadašnja džamija Fethija u Bihaću, Zbornik krajiških muzeja VII, str. 169. – 177.
- Lopašić, Radoslav, Bihać i Bihaćka krajina, Zagreb 1890.
- Šišić, Ferdo, Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba, Zagreb, 1902.
- Truhelka, Ćiro, Sredovječni spomenici Bosanske Hrvatske, Hrvatsko kolo XXIII, Zagreb, 1942.
- Dr Ekrem Hakki Ayverdi, AVRUPA 'DA OSMANLY MIMARI ESERLERI, II f.3 kitab, Baha Matabaasi Istambul, 1981.
- Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga 3, 3. izdanje, Biblioteka kulturno naslijeđe, Sarajevo –Publishing, 1998. str. 61 – 65.
- Bećirbegović, Madžida, Džamije sa dvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo-Publishing, str. 70,71., 1999.
- Izvještaj o arheološkom iskopavanju Fethija džamije 2000., Muzej Pounja Bihać, 2000/2002, Mrgić – Radojčić, Jelena, Donji Kraji. Krajina srednjovekovne Bosne, Beograd, 2002.
Reference
uredi- ^ a b "Džamija Fethija". KONS.gov.ba. Arhivirano s originala, 17. 5. 2020. Pristupljeno 4. 5. 2017.
- ^ "Fethija džamija sa haremom, devet grobnih ploča i natpisima, graditeljska cjelina" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 10. 11. 2013.[mrtav link]
- ^ "Džamija Fethija". zupabihac.com. Pristupljeno 4. 5. 2017.
- ^ "Džamija Fethija". visitmycountry.net. Arhivirano s originala, 17. 4. 2016. Pristupljeno 4. 5. 2017.