Wikipedia

Febrilni epilepsijski napad

Febrilni epilepsijski napad, također poznat kao napad groznice ili febrilna konvulzija, je napad povezan s povišenom tjelesnom temperaturom, ali bez ikakve intrakranijske infekcije[1] Febrilni napadi pogađaju 2-7% djece[3] i češći su kod dječaka nego djevojčica.[3] Najčešće se javljaju kod djece u dobi od 6 mjeseci do 5 godina sa većom incidencijom u dobi od oko 18 mjeseci.[4][5] Većina napada traje manje od pet minuta, a dijete se obično brzo oporavlja.[3][4]

Febrilni epilepsijski napad
Drugi naziviPovišena temperatura, febrilne konvulzije
Analogni medicinski termometar koji pokazuje temperaturu od 38,8oC
SpecijalnostHitna medicina, neurologija
SimptomiTonijsko-klonijski napad[1]
TrajanjeObično manje od 5 minuta[1]
UzrociVisoka tjelesna temperatura[1]
Faktori rizikaPorodična historija[1]
Diferencijalna dijagnozaMeningitis, metabolički poremećajl[1]
TretmanPodržavanje[1]
PrognozaDobra[1]
Frekvencija~5% djece [2]

Znakovi i simptomi uredi

Općenito, djetetova temperatura je veća od 38 °C,[6] iako većina ima temperaturu od 39 °C.[6] Većina febrilnih epilepsijskih napada javlja se tokom prva 24 sata od razvoja groznica.[6] Znakovi tipske aktivnosti napada uključuju gubitak svijesti, otvorene oči, nepravilno disanje, pojačan sekret ili pjenu na ustima, a dijete može izgledati blijedo ili plavo ([[cijanoza|cijanozno).[7] Ponekad se tijelo ukoči ritmičnim trzajima ruku i nogu. Dijete može biti inkontinentno (mokro ili uprljano), a može i povraćati.[7] Nakon napada, dijete može biti naizgled beživotno nekoliko minuta (postiktalno stanje).[7] Pojava febrilnih napada često je šok za porodicu, a postiktalno stanje se često doživljava kao dio epilepsijskog napada.

Tipovi uredi

Postoje dva glavna tipa febrilnih epilepsijskih napada: jednostavni i složeni.[3][4] Razlika između jednostavnih i složenih je zasnovana na riziku od naknadne epilepsije.[3] Jednostavni febrilni napadi imaju vrlo nizak rizik (~2%) od kasnije epilepsije (napadi bez temperature).[3][4] Rizik od epilepsije nakon kompleksnih febrilnih napada zavise od broja kompleksnih karakteristika sa svakim faktorom koji dodaje oko 5% rizika.[3] Tako djeca sa sva tri faktora imaju rizik od naknadne epilepsije od oko 15%. Febrilni status epileptikus (FSE) implicira da napad traje duže od 30 minuta. Javlja se u do 5% slučajeva febrilnih epilepsijskih napada i ima neke posebne dugoročne zabrinutosti.[8][9]

Tipovi[3][4][9]
Jednostavni Složeni
Svojstvo Generalizirano tonijsko konijski pokreti (ukočenje i drhtanje ruku i nogu) Fokalni pokreti (obično utiču na jedan ekstremitet ili stranu tijela)
Trajanje <15 minuta (sa najtrajnijim <5 minuta) >15 minuta
'Postnapadno stanje' Nema ili kratak period pospanosti Duži period pospanosti; može doživjeti Toddovu paralizu
Ponavljanje Nema recidiva u prva 24 sata Može se ponoviti u prva 24 sata

Uzroci groznice uredi

Genetičke asocijacije[10]
Tip OMIM Gen
FEB3A OMIM: 604403 SCN1A
FEB3B OMIM: 604403 SCN9A
FEB4 OMIM: 604352 GPR98
FEB8 OMIM: 611277 GABRG2

Febrilne napade izaziva groznica, obično viša od 38 °C (100,4 °F).[11] Uzrok groznice je često virusna bolest.[4] Vjerovatnoća febrilnog epilepsijskog napada nije povezana s tim koliko visoka temperatura dostiže.[4][6] Dugo se smatralo da je važna stopa porasta tjelesne temperature (tj. koliko brzo temperatura raste).[4][9] ali sada je jasno da to nije glavni pokretač. Kod djece, bolesti koje često izazivaju groznicu uključuju infekcije srednjeg uha i virusne infekcije gornjih dišnih puteva.[12][13] Ostale infekcije povezane s febrilnim epilepsijskim napadima uključuju šigelozu, salmonelozu i posebno rozeolu (HHV6).[14] Kako ove infekcije izazivaju febrilne epilepsijske napade ostaje nejasno.[14]

Mala je šansa za febrilne epilepsijske nakon određenih vakcina.[15][16] Rizik se povećava samo za oko 10 dana nakon primanja jedne od vakcina koje su uključene u vrijeme kada je vjerovatno da će dijete razviti groznicu kao prirodni imunski odgovor.[6] Implicitne vakcine uključuju:[6][15][17]

  • MMRV (ospice, zaušnjaci, rubeola, varičela)
  • kombinovana difterija/ tetanus / acelularni pertusis / dječja paraliza / Haemophilus influenzae tip B
  • difterija-tetanus-cjeloćelijski pertusis (više se ne koristi u Sjevernoj Americi)
  • neke verzije vakcine protiv pneumokoka
  • neke vrste inaktiviranih vakcina protiv gripe

Sve u svemu, vakcinaciju rijetko prate febrilni epilepsijski napadi.[16] Vakcina protiv malih boginja, zaušnjaka, rubeole, varičele može imati nešto veći rizik od febrilnih napada nego samo MMR.[18] Za djecu sa genetičkom predispozicijom za febrilne epilepsijske napade, vakcine mogu izazvati febrilne napade jednostavno izazivanjem groznice.[19][20][21] Čini se da rizik od febrilnih epilepsijskih napada ne nadmašuje prednosti rutinskih imunizacija.[22] Važno je da febrilni epilepsijski napad nakon imunizacije ne predstavlja nuspojavu.[22]

Genetika uredi

Postoje dokazi da mnoga djeca sa febrilnim epilepsijskim napadima imaju genetičku predispoziciju za febrilne epilepsijske napade. Ako dijete sa febrilnim napadom ima identičnog blizanca (monozigotnog), mnogo je vjerojatnije da će blizanac imati i febrilni napad nego ako blizanac nije identičai (dizigotni).[3] Prvostepeni rođaci (majka, otac, brat i sestra) djeteta sa febrilnim epilepsijskim napadima imaju rizik od 10-15% od febrilnog epilepsijskog napada u poređenju sa općim rizikom u populaciji od samo 3-4%.[3] Najmanje 20 hromosomskih oblasti je povezano sa febrilnim epilepsijskim napadima i identifikovano je nekoliko specifičnih mutiranih gena koji dolaze iz ovih područja (naprimjer, SCNA1, SCN1B, SNCA9A, GPR98, GABRG2).[23]

Tačan obrazac nasljeđivanja gena za sklonost febrilnimepilepsijskim napadima obično je nejasan.[3][23] U dvije situacije način nasljeđivanja je autosomno dominantan – Dravetov sindrom i GEFS+.[3][23] Dravetov sindrom je ozbiljan epilepsijski sindrom uzrokovan mutacijama gena SCN1A.[24] Ova djeca imaju produžene, često fokusne, febrilne epilepsijske napade u prvoj godini života, praćene teškom epilepsijom. Dravetov sindrom se obično ne nasljeđuje. Sindrom GEFS+ (genetička epilepsija sa febrilnim napadima plus) je nasljedno stanje (autosomno dominantno) također s mutacijama u genu SCN1A.[25] Ovdje oboljeli članovi porodice najčešće imaju febrilne epilepsijske napade koji mogu biti praćeni kasnijim razvojem različitih tipova epilepsije (definiranih kao neprovocirani napadi).[25]

Liječenje uredi

 
Bočno pozicioniranje za osobu koja ima napad

Ako dijete ima febrilne epilepsijske napade, daju se sljedeće preporuke za njegovatelje:[26]

  • Bilježenje vremena početka napada. Ako napad traje duže od 5 minuta, treba pozovati hitnu pomoć.[26] Samo ako je prethodno propisan, može se koristiti rektumski diazepam ili intranazalni midazolam.[26] Dijete treba odmah odvesti u najbližu medicinsku ustanovu radi dalje dijagnoze i liječenja.[26]
  • Postepeno se stavlja dijete na zaštićenu površinu kao što je pod ili tlo kako bi se spriječile slučajne ozljede. Ne treba sputavati niti držati dijete tokom konvulzija.[26]
  • Položite dijete na bok ili stomak kako biste spriječili gušenje. Kada je moguće, nježno uklonite sve predmete iz djetetovih usta. Nikada se ništa ne smije stavljati djetetu u usta tokom konvulzija. Ovi predmeti mogu ometati djetetove disajne puteve i otežati disanje.[26]
  • Treba potražiti hitnu medicinsku pomoć ako je ovo prvi febrilni epilepsijski napad djeteta i odvesti ga ljekaru nakon što napad prestane da provjeri uzrok groznice. Ovo je posebno hitno ako dijete pokazuje simptome ukočenog vrata, ekstremne letargije ili obilnog povraćanja, što može biti znak meningitisa, infekcije na površini mozga.[26]

Posebna je zabrinutost za one sa jednim epilepsijskim napadom koji traje duže od 5 minuta, ako dijete postane cijanozno, ili dva uzastopna napada koja traju duže od 5 minuta bez oporavka između napada jer će se vjerojatno nastaviti 30 minuta ili više (febrilni epilepsijski status ili FSE).[27] Status epilepticus može oštetiti mozak i treba ga odmah prekinuti s lijekovima kao što su intravenski lorazepam, rektumski ili intranazalni diazepam ili intranazalni midazolam.[27] Srećom, većina djece sa FSE se potpuno oporavlja uz normalnu inteligenciju.[28]

Epidemiologija uredi

Febrilni epilepsijski napadi se javljaju u dobi od 6 mjeseci do 5 godina.[1][29][30] Najviša dob za febrilne napade je 18 mjeseci, a najčešći dobni raspon je 12-30 mjeseci.[31] Pogađaju između 2-5% djece.[1] Češće su kod dječaka nego kod djevojčica.[32][33] Febrilni epilepsijski napadi se mogu javiti u bilo kojoj etničkoj grupi, iako je bilo viših stopa kod Gvamana (14%), Japanaca (6–9%) i Indijaca (5–10%).[34]


Reference uredi

  1. ^ a b c d e f g h i j k l m Graves RC, Oehler K, Tingle LE (januar 2012). "Febrile seizures: risks, evaluation, and prognosis". American Family Physician. 85 (2): 149–53. PMID 22335215.
  2. ^ Gupta, A (februar 2016). "Febrile Seizures". Continuum (Minneapolis, Minn.). 22 (1 Epilepsy): 51–9. doi:10.1212/CON.0000000000000274. PMID 26844730. S2CID 33033538.
  3. ^ a b c d e f g h i j k l Camfield, P; Camfield, C (juni 2015). "Febrile seizures and genetic epilepsy with febrile seizures plus (GEFS+)". Epileptic Disorders. 17 (2): 124–33. doi:10.1684/epd.2015.0737. PMID 25917466.
  4. ^ a b c d e f g h Graves, RC; Oehler, K; Tingle, LE (15. 1. 2012). "Febrile seizures: risks, evaluation, and prognosis". American Family Physician. 85 (2): 149–53. PMID 22335215.
  5. ^ "Guidelines for epidemiologic studies on epilepsy. Commission on Epidemiology and Prognosis, International League Against Epilepsy". Epilepsia. 34 (4): 592–6. juli 1993. doi:10.1111/j.1528-1157.1993.tb00433.x. PMID 8330566. S2CID 3264819.
  6. ^ a b c d e f Bureau, Michelle; Genton, Pierre; Dravet, Charlotte; Delgado-Escueta, Antonio V.; Guerrini, Renzo; Tassinari, Carlo Alberto; Thomas, Pierre; Wolf, Peter (20 June 2019). Epileptic Syndromes in Infancy, Childhood and Adolescence - 6th edition. John Libbey Eurotext. ISBN 978-2-7420-1609-9.
  7. ^ a b c "Febrile seizures". nhs.uk (jezik: engleski). 18. 10. 2017.
  8. ^ Mewasingh, LD; Chin, RFM; Scott, RC (novembar 2020). "Current understanding of febrile seizures and their long-term outcomes". Developmental Medicine and Child Neurology. 62 (11): 1245–1249. doi:10.1111/dmcn.14642. PMID 32748466. S2CID 220966202.
  9. ^ a b c Morimoto, T; Nagao, H; Sano, N; Takahashi, M; Matsuda, H (1990). "Hyperthermia-induced seizures with a servo system: neurophysiological roles of age, temperature elevation rate and regional GABA content in the rat". Brain & Development. 12 (3): 279–83. doi:10.1016/s0387-7604(12)80307-x. PMID 2169710. S2CID 4701179.
  10. ^ Nakayama J, Arinami T (august 2006). "Molecular genetics of febrile seizures". Epilepsy Research. 70 Suppl 1: S190-8. doi:10.1016/j.eplepsyres.2005.11.023. PMID 16887333. S2CID 34951349.
  11. ^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom pmid33125519
  12. ^ Millichap, JG; Millichap, JJ (septembar 2006). "Role of viral infections in the etiology of febrile seizures". Pediatric Neurology. 35 (3): 165–72. doi:10.1016/j.pediatrneurol.2006.06.004. PMID 16939854.
  13. ^ Kinsella, JB; O'Sullivan, P; McShane, DP (maj 1995). "The role of the middle ear and tonsil in the etiology of febrile convulsions". International Journal of Pediatric Otorhinolaryngology. 32 (2): 153–7. doi:10.1016/0165-5876(95)01166-9. PMID 7657469.
  14. ^ a b Suga, S; Suzuki, K; Ihira, M; Yoshikawa, T; Kajita, Y; Ozaki, T; Iida, K; Saito, Y; Asano, Y (januar 2000). "Clinical characteristics of febrile convulsions during primary HHV-6 infection". Archives of Disease in Childhood. 82 (1): 62–6. doi:10.1136/adc.82.1.62. PMC 1718177. PMID 10630916.
  15. ^ a b Dudley, MZ; Halsey, NA; Omer, SB; Orenstein, WA; O'Leary, ST; Limaye, RJ; Salmon, DA (maj 2020). "The state of vaccine safety science: systematic reviews of the evidence". The Lancet. Infectious Diseases. 20 (5): e80–e89. doi:10.1016/S1473-3099(20)30130-4. PMID 32278359. S2CID 215751248.
  16. ^ a b Cendes, F; Sankar, R (maj 2011). "Vaccinations and febrile seizures". Epilepsia. 52 Suppl 3: 23–5. doi:10.1111/j.1528-1167.2011.03032.x. PMID 21542842. S2CID 39530465.
  17. ^ Bianco, E; Price, D; Jefferson, T; Demicheli, V (21. 7. 2003). "Vaccines for measles mumps and rubella in children". The Cochrane Database of Systematic Reviews. doi:10.1002/14651858.CD004407.
  18. ^ Bianco, E; Price, D; Jefferson, T; Demicheli, V (21. 7. 2003). "Vaccines for measles mumps and rubella in children". The Cochrane Database of Systematic Reviews: CD004407. doi:10.1002/14651858.CD004407.
  19. ^ Smith, DK; Sadler, KP; Benedum, M (1. 4. 2019). "Febrile Seizures: Risks, Evaluation, and Prognosis". American Family Physician. 99 (7): 445–450. PMID 30932454.
  20. ^ Ma, SJ; Xiong, YQ; Jiang, LN; Chen, Q (17. 7. 2015). "Risk of febrile seizure after measles-mumps-rubella-varicella vaccine: A systematic review and meta-analysis". Vaccine. 33 (31): 3636–49. doi:10.1016/j.vaccine.2015.06.009. PMID 26073015.
  21. ^ Hirtz, DG; Nelson, KB; Ellenberg, JH (januar 1983). "Seizures following childhood immunizations". The Journal of Pediatrics. 102 (1): 14–8. doi:10.1016/s0022-3476(83)80278-9. PMID 6848712.
  22. ^ a b Maglione, MA; Das, L; Raaen, L; Smith, A; Chari, R; Newberry, S; Shanman, R; Perry, T; Goetz, MB; Gidengil, C (august 2014). "Safety of vaccines used for routine immunization of U.S. children: a systematic review". Pediatrics. 134 (2): 325–37. doi:10.1542/peds.2014-1079. PMID 25086160. S2CID 514220.
  23. ^ a b c Bureau, Michelle; Genton, Pierre; Dravet, Charlotte; Delgado-Escueta, Antonio V.; Guerrini, Renzo; Tassinari, Carlo Alberto; Thomas, Pierre; Wolf, Peter (20. 6. 2019). Epileptic Syndromes in Infancy, Childhood and Adolescence - 6th edition (jezik: engleski). John Libbey Eurotext. ISBN 978-2-7420-1609-9.
  24. ^ Lagae, L (1. 4. 2021). "Dravet syndrome". Current Opinion in Neurology. 34 (2): 213–218. doi:10.1097/WCO.0000000000000902. PMID 33395108. S2CID 230664106.
  25. ^ a b Myers, KA; Scheffer, IE; Berkovic, SF; ILAE Genetics, Commission. (1. 8. 2018). "Genetic literacy series: genetic epilepsy with febrile seizures plus". Epileptic Disorders. 20 (4): 232–238. doi:10.1684/epd.2018.0985. PMID 30078767. S2CID 51923604.
  26. ^ a b c d e f g "Febrile Seizures". Epilepsy Foundation (jezik: engleski).
  27. ^ a b Seinfeld, S; Goodkin, HP; Shinnar, S (1. 3. 2016). "Status Epilepticus". Cold Spring Harbor Perspectives in Medicine. 6 (3): a022830. doi:10.1101/cshperspect.a022830. PMC 4772080. PMID 26931807.
  28. ^ Ellenberg, JH; Nelson, KB (januar 1978). "Febrile seizures and later intellectual performance". Archives of Neurology. 35 (1): 17–21. doi:10.1001/archneur.1978.00500250021004. PMID 619868.
  29. ^ Xixis KL, Keenaghan M (2019), "Febrile Seizure", StatPearls, StatPearls Publishing, PMID 28846243, pristupljeno 13. 1. 2020
  30. ^ Cerisola A, Chaibún E, Rosas M, Cibils L (2018). "[Febrile seizures: questions and answers]". Medicina. 78 Suppl 2: 18–24. PMID 30199360.
  31. ^ Waruiru C, Appleton R (august 2004). "Febrile seizures: an update". Archives of Disease in Childhood. 89 (8): 751–6. doi:10.1136/adc.2003.028449. PMC 1720014. PMID 15269077.
  32. ^ Ronald M. Perkin, ured. (2008). Pediatric hospital medicine: textbook of inpatient management (2nd izd.). Philadelphia: Wolters Kluwer Health/Lippincott Williams & Wilkins. str. 266. ISBN 9780781770323. Arhivirano s originala, 6. 9. 2017.
  33. ^ Leung AK, Hon KL, Leung TN (2018). "Febrile seizures: an overview". Drugs in Context. 7: 212536. doi:10.7573/dic.212536. PMC 6052913. PMID 30038660.
  34. ^ Patterson JL, Carapetian SA, Hageman JR, Kelley KR (decembar 2013). "Febrile seizures". Pediatric Annals. 42 (12): 249–54. doi:10.3928/00904481-20131122-09. PMID 24295158.

Vanjski linkovi uredi

Šablon:Epilepsijski napadi i epilepsija

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Febrilni_epilepsijski_napad&oldid=3535485"