Eutanazija je čin koji ima za cilj uzrokovanje smrti kako bi se uklonila svaka bol. Sastoji se u nakani volje i u primijenjenim postupcima. Želi se ukloniti čovjekova bol njegovim ubistvom, a za to se primjenjuju primjerena sredstva.

Historijski pregled eutanazijeUredi

Pojam potiče iz Stare Grčke. Grci su pod time podrazumijevali bezbolnu prirodnu smrt, a ne namjerno izazvanu smrt. U savremeno vrijeme, pojavili su se filozofi koji su razmatrali eutanaziju. E. Haeckel zahtijevao je, da se duševno i tjelesno neizlječivi bolesnici ubiju na bilo koji prikladan i bezbolan način. Godinu dana nakon njegove smrti, 1920., tom će pitanju pristupiti pravnik K. Binding i liječnik A. Hoche. Oni određuju koji to životi nisu vrijedni življenja i nazivaju ih "balast–egzistencijama". Tu su uključili sve osobe s tjelesnim i mentalnim oboljenjima. Nacisti su to prihvatili i širili propagandu, preko knjiga, novina i filmova, utječući na javno mnijenje. Potom je Hitler takve nazvao "beskorisnim jedačima", a teoriju uglednih i priznatih profesora primijenio u praksi, tako da su nacisti eutanazirali 300 000 osoba s tjelesnim i mentalnim oboljenjima. Pedantno su evidentirali sve tako oboljele osobe, slali ih u domove i tamo eutanazirali. Poslije su im vadili mozgove i radili istraživanja. Još i dan danas, čuvaju se u hemikalijama, neki od mozgova tih eutanaziranih osoba. To je bio uvod u holokaust.

Oko 1960., počelo se ponovno razmišljati o eutanaziji. U Americi su od tada do danas, malo po malo, objavljivane knjige, rasprave o eutanaziji, uglavnom naklonjene njenom ponovnom uvođenju. O tome je bilo mnogo televizijskih emisija, filmova, novinskih članaka i sudskih odluka. Čini se da su naveći pobornici eutanazije oni koji žele smanjiti izdavanja za zdravstvo i za penzije.

Odnos religija prema eutanazijiUredi

Kršćani, Židovi i Muslimani dijele zajedničko mišljenje, da je Bog - Stvoritelj života i Gospodar života i smrti i da eutanazija nije dozvoljena, jer je nasilnički čin u suprotnosti s Božjim zakonima i ozbiljno narušava svetost ljudskog života.

Glavni rabin u Ujedinjenom Kraljevstvu izjavio je: "Kad se za bilo kojeg čovjeka, kaže da je bezvrijedan ili beskoristan, kad se za bilo koja dva čovjeka kaže da nisu jednako vrijedni, narušavaju se temeljne ljudske vrijednosti i prelazi se u relativizam, koji razara naš moralni red. Obezvrijeđivanjem života starijih ljudi, nerođene djece, bolesnika u komi, invalidnih osoba,....doslovno mi sami kopamo svoje grobove."

Papa Ivan Pavao II. je izjavio u enciklici "Evanđelje života" da je "eutanazija teška povreda Božjega zakona, budući da je namjerno ubistvo ljudske osobe moralno neprihvatljivo." Eutanazija, nasilje nad životom, ponižava čovjeka u njegovom završnom stadiju života i dovodi u pitanje njegovu vječnost.

Eutanazija životinjaUredi

Eutanazija životinja je dozvoljena, kad trpe veliku bol, a ne može im se pomoći. Tragična je ironija, da su u nacističkoj Njemačkoj, postojali jako strogi zakoni protiv eutanazije životinja, a eutanazija ljudi bila je dozvoljena. Na suđenju nacista u Nürnbergu, program eutanazije proglašen je "zločinom protiv čovječanstva", a glavni je sudija izjavio: "Da ste zakon protiv eutanazije životinja, primjenjivali na ljude, ovi strašni zločini, nikad se ne bi dogodili. Jedna od najvećih vaših sramota je da niste shvaćali, da u najgorem slučaju, ljudi bi se trebali tretirati jednako kao životinje, a ne nikako manje."