Eurosong 1978.
Eurosong 1978. bila je 23. Eurovizija. Održana je 22. aprila 1978. u Parizu. Pobijedili su Izhar Cohen i Alphabeta, predstavnici Izraela, s pjesmom "A-Ba-Ni-Bi". Iako je 'A-Ba-Ni-Bi' ispravno, Francuska televizija je greškom prikazala kao 'Ah-Bah-Nee-Bee'. Voditelji su bili Denise Fabre i Léon Zitrone i to je bio prvi put da više od jednog voditelja vodi takmičenje. Nastupilo je 20 država, najviše dotad.
Eurosong 1978. | |
---|---|
Datumi | |
Finale | 29. april 1978. |
Domaćin | |
Mjesto održavanja | Kongresna dvorana u Parizu Pariz, Francuska |
Voditelj(i) | Denise Fabre Léon Zitrone |
Dirigent | François Rauber[1] |
Izvršni nadzornik | Frank Naef |
Emiter | Télévision Française 1 (TF1) |
Međučin | Stéphane Grappelli, Oscar Peterson, Yehudi Menuhin, Kenny Clarke, Niels-Henning Ørsted Pedersen |
Učesnici | |
Broj učesnika | 20 |
Povratak | Danska Turska |
Glasanje | |
Sistem glasanja | Po 10 favorita svake države će biti nagrađivani sa po 12, 10 pa 8 i tako do 1 bodova u zavisnosti kako je glasao žiri te zemlje. |
Bez poena | Norveška |
Pobjednička pjesma | Izrael "A-Ba-Ni-Bi" |
Hronologija | |
◄ 1977 • 1978 • 1979 ► |
Pobjednička pjesma je ljubavna pjesma otpjevana na hebrejskom ekvivalentu Ubbi dubbi (naslov je proširenje hebrejske riječi ani אני, što znači "Ja"). Ovo je prva pobjeda Izraela. Pobjeda je izazvala probleme za sjevernoafričke i srednjoistočne zemlje, iako se nisu takmičile. Prema knjizi John Kennedy O'Connora The Eurovision Song Contest: The Official History, kada je postalo jasno da će Izrael pobijediti, mnoge zemlje su prekinule sa prenosom. Jordanska televizija je završila prijenos sa slikom cvijeća.[2] i kasnije je objavila da je Belgija pobijedila (Belgija je bila druga). Norveška je završila zadnja peti put, i prvi puta je neko osvojio nula bodova od osmišljavanja modernog sistema glasanja 1975.
Lokacija
urediTakmičenje se održalo u Parizu, glavnom i najvećem gradu Francuske, a mjesto održavanja bila je Kongresna dvorana u Parizu. To je koncertna dvorana, konvencijski centar i šoping centar u which is a concert venue, convention centre and shopping mall in the 17. arondismanu. Kongresna dvorana izgrađena je 1974.
Format
urediBjörn Skifsu se nije svidjelo pravilo da svaka država mora da pjeva na nacionalnom jeziku. Htio je da pjeva na Engleskom, ali se predomislio u zadnji čas. Potpuno je zaboravio tekst, pa je prve stihove odtrtljao prije nego što se sjetio teksta pjesme. Pored 20 takmičara, šou su uživo prenosili i Jugoslavija, Tunis, Alžir, Maroko, Jordan, Istočna Njemačka, Poljska, Mađarska, Čehoslovačka, Dubai, Hong Kong, Sovjetski Savez i Japan.
Takmičari
urediOvo je bio prvi puta da su se Grčka i Turska skupa takmičili; Grčka je debitovala 1974, ali su sljedeće godine odustali kao odgovor na Tursku invaziju Kipra 1974, te kao protest na tursko takmičenje u Štokholmu 1975.. Grčka se vratila 1976 u Hagu s pjesmom o kiparskoj krizi, "Panayia Mou, Panayia Mou", a engleski naslov je bio "Smrt Kipra", te su nastupali u Londonu 1977 s pjesmom "Mathima Solfege". Turska se nije takmičila tih godina kao protest na grčko sudjelovanje. To će se ponoviti još samo 1979: Grčka se takmičila s pjesmom "Sokrati" u Jerusalemu - Turska se nije takmičila. 1980. obje su zemlje nastupile. Iako Turska ne priznaje Kipar, sve tri zemlje su se takmičile 1981. sve do 2012.
Danska se vratila prvi puta nakon 1966. Grčka pjesma se zvala "Charlie Chaplin", kao referenca na komedijaša koji je umro 1977. Interesantno, na zapadnonjemačkom nacionalnom izboru se također pojavila pjesma "Charlie Chaplin". Ta pjesma je osvojila treće mjesto[3] Pjesma iz Monaka je također referirala na Charlie Chaplina, ali na indirektan način.
Dirigenti
uredi- Irska - Noel Kelehan
- Norveška - Carsten Klouman
- Italija - Nicola Samale
- Finska - Ossi Runne
- Portugal - Thilo Krasmann
- Francuska - Alain Goraguer
- Španija - Ramón Arcusa
- Ujedinjeno Kraljevstvo - Alyn Ainsworth
- Švicarska - Daniel Janin
- Belgija - Jean Musy
- Holandija - Harry van Hoof
- Turska - Onno Tunç
- Zapadna Njemačka - Jean Frankfurter
- Monako - Yvon Rioland
- Grčka - Haris Andreadis
- Danska - Helmer Olesen
- Luksemburg - Rolf Soja
- Izrael - Nurit Hirsh
- Austrija - Richard Österreicher
- Švedska - Bengt Palmers
Izvođači povratnici
urediNekoliko izvođača se vratilo. Ireen Sheer je predstavljala Luksemburg 1974 i dijelila je 4. mjesto. Jean Vallée je predstavljao Belgiju 1970, dok je Norbert Niedermeyer, koji je predstavljao Austriju 1972 kao dio grupe Milestones, ove godine je nastupio kao dio benda Springtime.
Rezultati
urediBilješke:
Tablica
uredi12 bodova
urediBroj | Država | Dao |
---|---|---|
6 | Izrael | Belgija, Zapadna Njemačka, Luksemburg, Holandija, Švicarska, Turska |
5 | Belgija | Francuska, Grčka, Irska, Monako, Ujedinjeno Kraljevstvo |
3 | Luksemburg | Italija, Portugal, Španija |
1 | Francuska | Austrija |
Zapadna Njemačka | Finska | |
Irska | Norveška | |
Monako | Švedska | |
Holandija | Izrael | |
Španija | Danska |
Reference
uredi- ^ O'Connor, John Kennedy (2007). The Eurovision Song Contest: The Official History. UK: Carlton Books. str. 217. ISBN 978-1-84442-994-3.
- ^ O'Connor, John Kennedy. The Eurovision Song Contest - The Official History. Carlton Books, UK. 2007 ISBN 978-1-84442-994-3
- ^ Natfinals - German 1978 final[mrtav link]
- ^ "Eurovision Song Contest 1978". The Diggiloo Thrush. Pristupljeno 4. 3. 2012.