Epiglotis ili nepčana resica je struktura od elastičnog hrskavičastog tkiva prekriven mukoznom membranom smješten na korjenu jezika. Njegova funkcija je da zatvara ulaz u grkljan, tačnije u glotis, prilikom akta gutanja.[2][3][4][5]

Nepčana resica
(Epiglottis)
Stražni izgled grkljana. Nepčana resije gornja struktura.
Detalji
PrekurzorPodždrijelna eminencija[1]Šablon:Verify credibility
Identifikatori
Gray'sp.1567
MeSHA02.165.257.625.411
Dorlands
/Elsevier
epiglottis
TAA06.2.07.001
FMA55130
Anatomska terminologija
Otvor grkljana (epiglotis br. 3)

Struktura

uredi

Epiglotis je u obliku lista, s dnom koje je pričvršćeno na prednjem dijelu štitne hrskavice.[6] Nepčana resica je jedna od devet hrskavičnih struktura koje čine grkljan (glasnu komoru). Tokom disanja, potpuno naliježe u grkljan. Pri gutanju služi kao otvarač prednjeg diijela ždrijela.

Histologija

uredi

U direktnom dijelu epiglotisa može se vidjeti da se njegovo tijelo sastoji od elastične hrskavice. Epiglotis ima dvije površine, jezičnu i grkljansku, koje se odnose na usnu šupljinu, odnosno grkljan.

Cijela jezična površina i vršni dio površine grkljana, zbog osjetljivosti na ogrebotine i njegovog odnosa prema probavnom traktu, pokriveni su višeslojnim pločastim nekeratiniziranim epitelom. Ostatak površine grkljana, s druge strane, ima respiratorni epitel, sa pseudostratificiranim, trepljastim cilindričnimn ćelijama koje luče sluz.

Razviće

uredi

Epiglotis nastaje iz embrionskog četvrtog ždrijelnog luka. Kao zasebna struktura, može se vidjeti kao odvojen od drugih hrskavica u ždrijelu, najkasnije oko petog mjeseca razvića [7]

Funkcija

uredi
 
Visoko podignuti epiglotis je normalna anatomska varijacija, vidljiv za vrijeme oralnog pregleda, koji ne uzrokuje bilo kakve ozbiljne probleme, osim blagog osjećaja stranog tijela u grlu. Češće se vidi u djece nego odraslih kojoj ne trebaju bilo kakve medicinske ili hirurške intervencije.

Pri disanju, obično se ispoljava prema gore, a s donje strane djeluje kao dio ždrijela. U gutanju, podizanje visine podjezične kosti povlači grkljan prema gore; kao posljedica toga, epiglotis se prevrće na više vodoravan položaj, sa svojom gornjom strane djelujući kao dio ždrijela. Na taj se način sprječava da hrana ulazi u dušnik i umjesto toga ga usmjerava na jednjak, koji se nalazi na stražnjoj strani. Ukoliko hrana ili tekućina uđe u dušnik, zbog toga što ga epiglotis nije uspio ispravno zatvoriti, inducira se „geg“ refleks (smetnje govora) za zaštitu dišnog sistema.

Govorni zvuk

uredi

U nekim jezicima, epiglotis se koristi za proizvodnju epiglotskih suglasnika govornog zvuka, iako je zvuk toga tipa vrlo rijedak.

Dodatne slike

uredi

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Stevenson, Roger E. (2006). Human malformations and related anomalies. Oxford [Oxfordshire]: Oxford University Press. ISBN 0-19-516568-3.
  2. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. ^ Korene Z., Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 9958-10-396-6.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  6. ^ Drake, Richard L.; Vogl, Wayne; Tibbitts, Adam W.M. Mitchell (2005). Gray's anatomy for students. illustrations by Richard; Richardson, Paul. Philadelphia: Elsevier/Churchill Livingstone. str. 951. ISBN 978-0-8089-2306-0.
  7. ^ Schoenwolf, Gary C.; et al. (2009). ""Development of the Urogenital system"". Larsen's human embryology (4th ed., Thoroughly rev. and updated. izd.). Philadelphia: Churchill Livingstone/Elsevier. str. 362. ISBN 9780443068119.

Vanjski linkovi

uredi

Šablon:Gommpns