Ejubidska dinastija

Ejubidska dinastija (arapski:الأيوبيون, kurdski: Dûgela Eyûbiyan) bila je muslimanska dinastija kurdskog porijekla, osnovana od strane Salahudina i pozicionirana sa centrom na teritoriji današnjeg Egipta. Dinastija je vladala velikim dijelom Bliskog istoka tokom 12. i 13. stoljeća. Salahudin, prvi i najpoznatiji vladar dinastije, prvobitno je bio vezir Fatimidskog halifata do pada halifata 1171. Tri godine kasnije, nakon smrti sultana Nur al-Dina, Salahudin se proglasio sultanom, čime je osnovana dinastija Ejubida.

Ejubidska dinastija
Ayyubid Sultanate
ایوبیانالأيوبيون
1171 - 1260
Države prije:
Fatimidski halifat
Zengidi
Kraljevina Jerusalem
Države poslije:
Memlučki sultanat
Zastava
Položaj na karti
Položaj na karti
Glavni grad Kairo (1174–1250)
Halep (1250–1260)
Službeni jezik Arapski
Državno uređenje Sultanat (Konfederacija)
Sultan
• 1174–1193
Salahudin
• 1193–1198
Al-Aziz Osman
• 1198–1200
Al-Mensur
Zakonodavstvo  
Nezavisnost 1171 
Površina
• Ukupno
 2 000 000 km2 (procjena - 1190. godina) km2
Stanovništvo
• Ukupno
7 200 000 (procjena - 12. vijek) 
Valuta Dinar

U prvoj deceniji postojanja Ejubidi su pokrenuli osvajanja širom regije tako da su već 1183. pod svojom vlašću imali teritorije koje su uključivale Egipat, Siriju, sjevernu Mezopotamiju, Hidžaz, Jemen i obalu sjeverne Afrike do granice današnjeg Tunisa. Većina teritorije Kraljevine Jerusalem pala je pod vlast Ejubida Salahudinovom pobjedom u bici na Hitinu 1187.

Također pogledajte uredi

Reference uredi