Dračevica (župa)

Dračevica je župa u sastavu srednjovjekovne Bosne (1377-1463) i posjed roda Kosače. Ranije je pripadala području sklavinije (zemlje) Konavle, a Konavle i Dračevicu bosanski vladar Tvrtko I. Kotromanić zauzeo je od zetske vlastele Balšića 1377.

Župa Dračevica obuhvatala je prostor oko današnjeg Herceg-Novog, područje Sutorine (uz riječicu Sutorinu), grad Novi, Morin i Risan.

Dračevicu je držao župan Nikola Altomanović do 1373. Slomom Nikole Altomanovića zetski Balšići su pripojili sebi područje Dračevice. Bosna se proširila na župu Dračevicu početkom 1377. u vrijeme bana Tvrtka I. Kotromanića. Posjed je dodijeljen rodu Kosače. Dračevica je graničila sa župom Konavli na zapadu, na istoku sa posjedima zetskih Balšića i područjem grada Kotora, a na sjeveru područjem Morače, Onogošta (Nikšić) i Pive. Na području Dračevice rezidencijalno mjesto Kosača bio je novoosnovani grad Novi (kasniji Herceg Novi).

Blizina Dubrovnika omogućavala je raznorazne privredne veze. Među prvim dokumenatima iz vremena bosanske vlasti u Dračevici je ugovor iz juna 1377. godine. Krajut Đurović iz Dračevice prodao je jednu svoju kravu Tvrdislavu Budojeviću za tri perpera. Dokument svjedoči da je mjesno stanovništvo Dračevice dosta pažnje polagalo u razvoju stočarstva, ali i da ga aktualne političke promjene na razini vrhovne vlasti nad Dračevicom nisu spriječavale u obavljanju uobičajenih svakodnevnih poslova. ^[1]

Stanovništvo Dračevice bavilo se trgovinom, a u relaciji sa obližnjim Dubrovnikom u pitanju je najčešće bila kreditna trgovina. Tako je jula 1421. Gojak Pribojević iz Dračevice napravio zaduženje kod vlastelina Georgija Georgija Gučija iz Firence na iznos od 30 dukata. ^[2] Na sličan način, septembra 1431. Ratko Pribilović iz Dračevice zadužuje se kod zlatara Sridana Miošića na iznos od šest dukata. ^[3]

Reference

^ „Crayutus Çurouich de Drazeuiça facit manifestum quod ipse vendidit ad carrum ut moris est unam suam vaccam pili rubei et albi Tuerdislauo Budoeuich pro yperperis tribus quos fuit confessus se habuisse et recepisse ab eo. Promittens etc.” (28.6. 1377. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Debita Notariae, Svezak: VIII, Folija 53.
^ „Ego Goyachus Priboeuich de Drazeuiza confiteor quod super me et super omnia bona mea obligo me dare et soluere ser Georgio quondam Georgii domini Guccii de Florentia ducatos auri treginta hinc usque menses tres proxime futuros. Et sit de presenti viagio. Et si ultra etc. Renunciando etc. Judex et testis qui supra” (19.7. 1421.g.), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Debita Notariae, Svezak: XIII, Folija: 303.
^ „Ego Ratchus Pribilouich de Drazeuiza confiteor quod super me et omnia bona mea obligo me dare et soluere Sridano Miosich aurifici ducatos auri sex, terminus ad voluntatem ipsius Sridani creditoris. Et sit de presenti viagio. Et si ultra etc. Renuntiando etc. Judex ser Paladinus de Gondola et Nicola de Stella testis” (22.9. 1431.g.), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Debita Notariae, Svezak: XV, Folija: 123.

[1] „Crayutus Çurouich de Drazeuiça facit manifestum quod ipse vendidit ad carrum ut moris est unam suam vaccam pili rubei et albi Tuerdislauo Budoeuich pro yperperis tribus quos fuit confessus se habuisse et recepisse ab eo. Promittens etc.” (28.6. 1377. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Debita Notariae, Svezak: VIII, Folija 53.

[2] „Ego Goyachus Priboeuich de Drazeuiza confiteor quod super me et super omnia bona mea obligo me dare et soluere ser Georgio quondam Georgii domini Guccii de Florentia ducatos auri treginta hinc usque menses tres proxime futuros. Et sit de presenti viagio. Et si ultra etc. Renunciando etc. Judex et testis qui supra” (19.7. 1421.g.), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Debita Notariae, Svezak: XIII, Folija: 303.

[3] „Ego Ratchus Pribilouich de Drazeuiza confiteor quod super me et omnia bona mea obligo me dare et soluere Sridano Miosich aurifici ducatos auri sex, terminus ad voluntatem ipsius Sridani creditoris. Et sit de presenti viagio. Et si ultra etc. Renuntiando etc. Judex ser Paladinus de Gondola et Nicola de Stella testis” (22.9. 1431.g.), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Debita Notariae, Svezak: XV, Folija: 123.

[1]

[2]

[3]