Prosvjetiteljstvo
Prosvjetiteljstvo (engleski: The Age of Enlightenment; francuski: siècle des Lumières;[1] njemački: Aufklärung; španski: Ilustración; italijanski: Illuminismo; portugalski: Iluminismo) je bio intelektualni pokret koji je dominirao svijetom ideja u Evropi tokom 18. stoljeća. Prosvjetiteljstvo uključuje niz ideja koje su koncepirane na razumu kao primarnom izvoru autoriteta i legitimiteta, stvorivši time ideale kao što su sloboda, napredak, tolerancija, bratstvo, ustav i odvojenost crkve od države. U Francuskoj, centralne doktrine prosvjetitelja kao što su individualna sloboda i vjerska tolerancija su se javile u zahtjevima opozicije tokom apsolutne monarhije. Tada su prosvjetitelji vršili mnoge naučne metode i redukcionizam zajedno sa povećanim ispitivanjima religijske ortdoksije.
Francuski historičari se slažu da je prosvjetiteljstvo u Francuskoj nastalo nakon smrti Luja XIV 1715. godine i trajalo je do početka Francuske revolucije 1789. godine. Tokom ovog perioda, francuski filozofi su distribuirali svoje ideje u naučnim akademijama, masonskim ložama, književnim salonima i kafanama kroz štampane knjige i pamflete. Prosvjetiteljske ideje su podrivale autoritet monarhije i crkve, čime su utrle put političkim revolucijama u 18. i 19. stoljeću. Mnogi pokreti iz 19. stoljeća, uključujući i liberalizam i neoklasicizam, imaju intelektualno naslijeđe iz prosvjetiteljstva.
Prosvjetiteljstvo je bilo usko povezano sa naučnom revolucijom. U prosvjetiteljske filozofe spadaju Francis Bacon, René Descartes, John Locke, Baruch Spinoza, Cesare Beccaria, Voltaire, Denis Diderot, Jean-Jacques Rousseau, David Hume, Adam Smith i Immanuel Kant. Mnogi evropski vladari, među kojima su Katarina II, Josip II i Fridrik II, su pokušali primijeniti prosvjetiteljske ideje koje su postale poznate kao prosvijećeni apsolutizam. Nakon posjete Evropi, Benjamin Franklin i Thomas Jefferson su doprinijeli aktivnijoj naučnoj i političkoj raspravi što je dovelo do inkorporiranja prosvjetiteljskih ideala u Deklaraciju o nezavisnosti i Ustav SAD-a.
Najuticajnija publikacija prosvjetitelja je bila Enciklopedija. Objavljena je između 1751. i 1772. godine u trideset i pet tomova koje su sastavili Denis Diderot i Jean le Rond d'Alembert. To je pomoglo širenju ideje prosvjetiteljstva širom Evrope. Ostale publikacije su bile Voltaireov Filozofski riječnik i Pisma na engleskom, Rosseauev O porijeklu nejednakosti i Socijalni ugovor, te Smithov Bogatstvo naroda i Montesquiev Duh zakona. Prosvjetiteljske ideje su imale veliku ulogu u inspiraciji Francuske revolucije 1789. godine. Nakon revolucije, prosvjetiteljstvo se sukobilo sa protivničkim intelektualnim pokretom poznatim kao romantizam.
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ "Enlightenment | Definition, History, & Facts". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 11. 2018.
Vanjski linkovi uredi
Nedovršeni članak Prosvjetiteljstvo koji govori o filozofiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
| Commons ima datoteke na temu: Prosvjetiteljstvo |