Dioskorid
Pedanije (Dioskurid) Dioskorid (grč. Πεδάνιος Διοσκουρίδης) (Anazarbus u Kilikiji, oko 40 — 90) bio je vojni ljekar na u rimskoj vojsci, farmaceut i botaničar. Smatra se osnivačem klasične farmakognozije. Njegovo kapitalno djelo, enciklopedijskog formata, u pet knjiga: „O ljekovitim materijama” (grčki Π ερί ύλης ιατρικής – Peri hyles iatrikes), koje obuhvata sveukupna antička znanja iz farmakologije i primijenjene botanike, u dugom nizu stoljeća, bilo je glavni priručnik za ljekare, apotekare i biologe.[1]
Pedanije (Dioskurid) Dioskorid | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 40. Anazarba u Kilikiji |
| Smrt | 90. |
| Nacionalnost | Grk |
| Druga imena | Πεδάνιος Διοσκουρίδης |
| Zanimanje | Ljekar |
| Poznat(a) po | Začetnik farmakognozije |
Značajna djela | De Materia Medica |
Eponimi
urediPo Pedaniju Dioskoridu nazvan je jedan biljni rod, Dioskorea tipski za porodicu Dioscoreaceae, sa oko 750 vrsta u devet rodova monokotiledonskih biljaka. U sistemima klasifikacije APG I i APG II ova porodica uključena je u red Dioscoreales.
Biografija
urediDioskorid rođen je u gradu Anazarbusu u Kilikiji, oko 40. godine nove ere. Bio je grčki ljekar u rimskoj vojsci u kojoj je tokom boravka u Rimu stekao veliko hirurško iskustvo. Dosta je putovao širom Rimskog carstva, sa rimskim legijama širom Evrope, Azije i Afrike. Na tim putovanjima izučavao je bilježio medicinska iskustva drugih naroda, odobiti ljekovite biljke raznih podneblja i druge lokalne lijekove.
Djelo
uredi
Otvaranjem Aleksandrijske škole i njene biblioteke, blijedila su sjećanja na Teofrasta i njene druge pripadnike, i¬ako se njihov rad i dalje cijenio u arapskom svijetu i prepisivalo u bagdadskoj “Kući mudrosti”. U Grčkoj i Rimskoj imperiji razvijala se jedna nova grana botanike i medicine – farmaceutika, koja se nametnula kao predvodnica razvoja botanike, a sa dvojicom neospornih autoriteta, kao što su bili Dioskoridom i Galen, čija je vjerodostojnost, i u sljedećih 15 stoljeća ostala neupitna.
Po mnogim istoričarima iz oblasti medicine i farmacije, Dioskorid se smatra „ocem farmakognozije”. Njegovo kapitalno djelo je De Materia Medica (grčki: Περί ύλης ιατρικής), pojavilo se oko 78. godine; najpoznatija i vjerovatno najstarija kopija iz 6. stoljeća čuva se u Austrijskoj nacionalnoj biblioteci. Imalo e izuzetan značaj za dalji razvoj medicine i farmakoterapije latinskog Zapada i islamskog Istoka. Na ovo je uticala činjenica da je bio jedan od rijetkih spisa koji nije zagubljen tokom prodora varvara na Zapad.
Van sumnje, smatra se da je bila napisana pod uticajem egipatske medicine (naprimjer, neke recepture doslovno su prepisane iz Ebersovog papirusa), jer je autor svoja znanja skupljao u Tarzusu i Aleksandriji, ali i kao ljekar u rimskoj vojsci sa kojom je obiša¬o Malu Aziju, Grčku, Italiju i južnu Francusku. U tom periodu tamo su uveliko umnožavana naučna djela Alesandrijske škole. To mu je omogućilo da stekne veliko praktično znanje u prepoznavanju biljaka, njihovog rasprostranjenja i primjene u liječenju koje je zasnovano na medicinskoj tradiciji različitih dielova Rimskog Carstva. Na osnovu tih spoznaja, Diskorid je opisao 657 biljnih lijekova, 1.000 ljekovitih biljnih pripravaka i gotovo 5.000 njihovih mogućih terapeutskih djelovanja, kao i određeni broj lijekova mineralnog i životinjskog porijekla.
- Prva, od pet, knjiga obuhvata ljekovitost ulja, gume i aromatskih biljnih supstanci;
- Druga se životinjama i njihovim proizvodima, uključujući mast, mlijeko i med, žitarice i začinske biljke,
- Treća i četvrta, prvenstveno se odnose na podzemne biljne organe, biljne sluzi i siemenke,
- Peti tom posvećen je vinovoj lozi, vinima i mineralnim pripravcima.
Uticaj Dioskorida na razvoj medicine i farmacije bio je toliko značajan da se knjiga koristila kao udžbenik za fitoterapiju, narednih preko 1.500 godina. Štaviše, u Evropi, De Materia Medica bila je jedna od glavnih medicinskih knjiga sve do 17. stoljeća U konačnom obliku Dioskoridovog udžbenika prikaz o ljekovitim biljkama, zasnivao se na standardiziranim pojedinostima:
- naziv biljke, sinonimi i slike
- stanište i botanički opis
- djelovanje
- medicinska upotreba
- opasne nuspojave
- količina i koncentracija
- sakupljanje, priprema i skladištenje
- patvorenje i način dokazivanja identiteta
- veterinarska upotreba.
Svoj pregled botaničkog i farmaceutskog znanja Dioskorid tematski povezuje u smislene cjeline, izbjegavajući alfabetski redoslijed, koji je korišten u pisanju učenih rasprava; bila je to svojevrsna inovacija, koja se pripisuje uticaju grčkog ljekara Pamfila. Iako se ne zna tačno ko je i kada tako uredio De materia medica, najstarije sačuvani Dioskoridovi tekstovi, kao i oni koji su iz njih izvedeni tokom srednjeg stoljeća i renesanse, prepoznaju se upravo po tgome što su alfabetski pripremljei i izloženi.
Iako Dioskoridovo djelo ima i (očekivane) brojne nedostatke ili pogrešne opise, nedvojbeno je da ni do danas mnogo toga nije osporeno. Prvi uveo kamilicu I u pedijatriju, prvi precizno opisao vrbovu koru kao antipiretik, prvi jasno opisao upotrebu biljaka sa kardiotoničnim glikozidima za liječnje srca (vrstu Scilla maritima) itd. Napomena: Dioskorida ne treba brkati da Dioskuridom (grč. Δıοσϰουρίδης, Dioskourídēs), grčkim mozaičarem sa Sama (1. stoljeće p. n. e.). Dva njegova potpisana mozaika nađena su u Ciceronovoj vili u Pompejima (Arheološki muzej u Napulju).
Bibliografija
uredi- Pedacio Dioscórides Anazarbeo (1555). Acerca de la materia medicinal y de los venenos mortiferos. Edición digitalizada. Biblioteca Digital Hispánica. Identificador digital[mrtav link]
- Dioscórides / Pseudo Dioscórides (1998). Plantas y remedios medicinales. Obra completa. Madrid: Editorial Gredos. ISBN 978-84-249-1957-3.
- Volumen I: Libros I-III. ISBN 978-84-249-1958-0.
- Volumen II: Libros IV-V. ISBN 978-84-249-1959-7.
Gelerija
uredi-
Dioscorid u arapskom izdanju De Materia Medica iz 1240. -
-
Bizantijska De Materia Medica, 15.stoljeće -
Kasni izgled Dioskorida
Reference
uredi- ^ Borzelleca, Joseph F.; Lane, Richard W. (2008). The Art, the Science, and the Seduction of Toxicology: an Evolutionary Development. En Hayes, Andrew Wallace. Principles and methods of toxicology (5th edición). Taylor & Francis. p. 13.
Vanjski linkovi
uredi
- Položaj i razvoj botanike u razdoblju antike i ranoga srednjeg vijeka Arhivirano 3. 7. 2020. na Wayback Machine. Hrvatska revija 4, 2014. Matica Hrvatska.