Britomartida (nimfa)
Britomartida (starogrčki: Βριτόμαρτις)[1] je bila grčka boginja planina i lova, koja je prvenstveno obožavana na ostrvu Kreti. Ponekad se verovalo da je Oreada, ili planinska nimfa, ali je često miješana ili sinkretizovana sa Artemidom i Efejom, "nevidljivom" zaštitnicom Egine.[2] Poznata je i kao Diktina (Δίκτυννα; ime koje helenistički pisci izvode iz δίκτυα što znači "lovačke mreže").[3]
| Britomartida | |
|---|---|
 Utapanje Britomartide, vjerovatno dizajn Jean Cousin Starijeg, tapiserija | |
| Grupe | Nimfa |
| Podgrupe | Oreade |
| Mitologija | Grčka mitologija |
Mnogi pisci su je povezivali sa pretpostavljenom boginjom majkom mnogo ranije minojske religije; međutim, za to nema dokaza iz arheologije.
U 16. vijeku, imenovanje likova identifikovanih sa engleskim vojnim vještinama kao "Britomart" u viteškom epu Edmunda Spensera "The Faerie Queene" (vjerovatno samo zato što se činilo da se "Brit" dobro uklapa sa "Britanijom", a "mart" sa Marsom, bogom rata) dovelo je do brojnih pojavljivanja "Britomartovih" ličnosti u britanskoj umjetnosti i književnosti.
Mitologija
urediBoginja je često bila prikazivana na kretskom novcu, bilo kao ona sama ili kao Diktina, boginja planine Dikte, Zeusovog rodnog mjesta. Kao Diktina, bila je prikazana kao krilata boginja sa ljudskim licem, koja stoji na vrhu svoje drevne planine, držeći životinju u svakoj ruci, pod maskom Potnije Theron, gospodarice životinja.
U helenističko i rimsko doba, Britomartida je dobila genealošku postavku koja ju je bacila u klasični kontekst:
Britomartida , koja se također zove Diktina, prema mitovima, rođen je u Kaenu na Kreti od Zeusa i Karme, kćerke Eubula koji je bio Demetrin sin; izumila je mreže (dictya) koje se koriste u lovu.[4]
Treća Kalimahova himna Artemidi govori o tome kako ju je proganjao Minos i, kao Diktina, "Gospođa mreža", bacila se u ribarske mreže da mu pobjegne; tako spašenu, ribari su je odveli u kopnenu Grčku. Bila je poznata i kao Dikta. Ovaj element mita "objašnjava" širenje kulta kretske boginje u Grčku. Diodor Sicilski smatra da je to manje nego vjerodostojno:
Ali oni muškarci koji pričaju priču da je nazvana Diktina zato što je pobjegla u mreže nekih ribara kada ju je progonio Minos, koji bi je očarao, promašili su istinu; jer nije vjerovatna priča da je boginja ikada dospjela u tako bespomoćno stanje da bi joj bila potrebna pomoć koju ljudi mogu pružiti, budući da je ona kćer najvećeg od bogova.[4]
Strabon bilježi da je poštovana kao Diktina samo na zapadnojm Kreti, u oblasti Kidonije, gdje je postojao Diktinaion, ili hram Diktine. „Oupis [Artemido], o kraljice, ljepolika Donositeljko svetlosti, tebe također se Krećani zovu po toj nimfi“, kaže Kalimah. „Provela je vrijeme u društvu Artemide, što je razlog zašto neki muškarci misle da su Diktina i Artemida jedna te ista boginja“, sugeriše Diodor Sicilski (5.76.3).
U drugom vijeku naše ere, grčki pisac Pauzanije opisuje Britomartidu govoreći: „Artemida ju je učinila boginjom i obožavaju je, ne samo Krećani, već i Ajginetani.“[5]
Antoninus Liberalis je pisao da je nakon bijega od Minosa stigla na Eginu, ali je lokalni ribar po imenu Andromedes pokušao staviti ruke na nju, pa je skočila sa svog čamca i postala poznata kao Efeja, lokalna eginetanska boginja, čije ime Antonin tumači kao "ona koja je nestala". Umjesto Britomartide, statua se pojavila u Artemidinom hramu na Egini.[6]
Kao Diktina
urediKsoan, drvena kultna statua Britomartide, koju je navodno isklesao Dedal, sjedio je u hramu Olunta. U Taurijskom Hersonu i Oluntu često je bila prikazivana na novčićima, pokazujući da je obožavana u tim gradovima; u njenu čast održan je festival Britomarpeja. Kao Diktina, njeno lice je prikazano na kretskim novčićima Kidonije, Polirenije i Falasarne kao Zeusova dojilja. Na Kreti je bila povezana sa planinom na kojoj je Zeus rođen – planinom Dikte. Na nekim ranim kovanicama Britomartide u Kidoniji, novčić je proizveden kao prekomjerna kopija primjeraka koje je proizvela Egina.[7]
Hramovi posvećeni njoj postojali su u Atini, Sparti, Masaliji i između Ambroza i Antikire u Fokidi,[8] gdje je, kao Artemis Diktina, njen kultni predmet bio crni kamen koji su obrađivali Eginetanci,[9] ali je ona prvenstveno bila boginja lokalnog značaja na zapadnoj Kreti, kao što je Lisos zapadno od Kidonije. Vjerovalo se da njene hramove čuvaju opaki psi jači od medvjeda.[10] Hram posvećen boginji podignut je u antičko doba na planini Titiros blizu Kidonije.Greška kod citiranja: Nedostaje oznaka za zatvaranje </ref> nakon <ref>
Kao Efeja
urediBritomartida je obožavana kao Efeja prvenstveno na ostrvu Egina, gde je stajao hram "Atena Efaja".[5] Hram posvećen njoj postojao je i u Aspropirjosu na periferiji Atine.
Reference
uredi- ^ Avery, Catherine B. (1962). New Century Classical Handbook. New York: Appleton-Century-Crofts. str. 227.
- ^ K. Pilafidis-Williams, The Sanctuary of Aphaia on Aigina in the Bronze Age (Munich: Hirmer) 1998, describes the distinctive local cult but is cautious in retrojecting the later cult of Aphaia to describe Britomartis at Aigina; the explicit identification of Britomartis and Aphaea is in Pausanias, 2.30.3, and in Diodorus Siculus, v.76.3.
- ^ For example, "... all but caught, she leapt into the sea from the top of a cliff and fell into the nets of fishermen which saved her. Whence in after days the Kydonians call the Nymphe Diktyna (Lady of the Nets) and the hill whence the Nymphe leaped they call the hill of Nets (Diktaion)," Callimachus, Ode 3 to Artemis, 188ff.
- ^ a b Diodor Sicilski, 5.76.3
- ^ a b Pausanias, 2.30.3.
- ^ Antoninus Liberalis, Collection of Transformations 40
- ^ C. Michael Hogan, Cydonia, The Modern Antiquarian, Jan. 23, 2008
- ^ RE, s.v. "Diktynna", col. 584-588.
- ^ Pausanias, 10.36.5, saw on the high ground between the two cities "a sanctuary of Artemis surnamed Dictynnaean, a goddess worshipped with great reverence by citizens. The image is of Aeginetan workmanship, and made of a black stone."
- ^ Philostratus, Life of Apollonius of Tyana, 8. 30.