Braco Dimitrijević

Slobodan Braco Dimitrijević[1] (Sarajevo, 1948 – ) jest bosanskohercegovački konceptualni umjetnik. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1971. godine, Odsjek za slikarstvo. Od 1971. do 1973. godine pohađao je postdiplomske studije u St. Martin School of Art u Londonu.

Braco Dimitrijević
Rođenje18. juni 1948
Sarajevo
ObrazovanjeAkademija likovnih umjetnosti, Zagreb, 1971.
Vrsta umjetnostikonceptualni umjetnik
Veb-sajt: Braco Dimitrijević

Za njegov umjetnički razvoj značajni su studijski boravci u Londonu i Berlinu nakon kojih je stekao međunarodnu slavu i priznanje. Postigao je veliki uspjeh u evropskim metropolama i na međunarodnim smotrama konceptualne umjetnosti. Na Venecijanskom bijenalu učestvovao je 1976, 1982, 1990, 1993. i 2009. godine. Dobitnik je niza međunarodnih i domaćih nagrada. Član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Živi i radi u Parizu.

KarijeraUredi

Braco Dimitrijević je jedan od pionira konceptualne umjetnosti, a imao je svoju prvu samostalnu izložbu u dobi od 10 godina. Godine 1963. napravio je svoje prvo idejno djelo Zastava svijeta, u kojem je zamijenio nacionalnu zastavu alternativnim znakom. Označio je time početak njegovih umjetničkih intervencija u urbanim krajolicima.

U proteklih četrdeset godina izlagao je širom svijeta. Njegove samostalne emisije bile su prikazane na lokacijama poput: Tate galerije i Institut za moderne umjetnosti u Londonu, Kunsthalle Bern, Museum Ludwig u Kölnu, Kunsthalle Dusseldorf, Muzej modernih umjetnosti (MUMOK) u Beču, Državni ruski muzej u Sankt Peterburgu, Xin-Dong Cheng prostor savremene umjetnosti u Pekingu, Musee d'Orsay u Parizu i Muzej moderne umjetnosti u Milanu]] (Galleria d'Arte Moderna, Milan).

Radovi Brace Dimitrijevića nalaze se u 80 javnih kolekcija širom svijeta; Tate Gallery London, MoMA Muzej moderne umjetnosti New York, MNAM Center Pompidou, Britanski muzej London, Ludwig Museum Cologne, između ostalih.

Učestvovao je u velikim grupnim emisijama kao što su Kassel Documenta 5. Documenta 6, Documenta 9, nekoliko puta na Bijenalu u Veneciji, Bijenalu u Sao Paulu, Bijenalu u Sydneyu, kao i Bijenalu u Santa Feu, Bijenalu u Havani, Bijenalu Kwangju, Bijenalu u Moskvi. Također je učestvovao na izložbi Magiciens de la Terre u Centru Georges Pompidou u Parizu.

Dimitrijević je međunarodnu reputaciju stekao 1970ih svojom serijom slučajnih prolaznika, u kojoj su gigantski foto portreti anonimnih ljudi bili istaknuti na istaknutim fasadama i bilbordima u evropskim i američkim gradovima. Umjetnik je oponašao i druge načine veličanja važnih osoba gradeći spomenike prolaznicima i postavljajući spomen ploče u čast anonimnih građana.

Sredinom 1970ih počeo je u svoje instalacije ugrađivati ​​originalne slike posuđene iz muzejskih zbirki. Triptychos Post Historicus, realizirani u brojnim muzejima širom svijeta, ujedinjuju u skladnu sintezu visoke umjetnosti, svakodnevnih predmeta i voća. Izjava umjetnika:

Louvre je moj atelje, ulica je moj muzej

izražava i dijalektičku i transgresivnu prirodu njegovog opusa.

U posljednjih trideset godina Dimitrijević je realizovao preko 500 Triptychos Post Historicus, sa slikama od Leonardove Madone sa karanfilom do Maljevičevog Crvenog kvadrata, koje se čuvaju u brojnim svjetskim muzejskim zbirkama (Tate galeriji u Londonu, Louvre, Musee National d'Art Moderne Paris, Muzej Solomon R. Guggenheim u New Yorku, Musee d'Orsay i Ruski državni muzej u Sankt Peterburgu).

Početkom 1980-ih, Braco Dimitrijević počeo je da pravi instalacije u kojima se divlje životinje suočavaju sa artefaktima i umjetničkim djelima, pridružujući se tako dva kulturna modela, okcidentalni model i model koji nude druge kulture koje žive u većoj harmoniji s prirodom. Godine 1998. umjetnik je u pariškom zoološkom vrtu realizirao samostalne predstave s instalacijama u kavezima lavova, tigrova, krokodila, kamila i bizona.

Izložbu je vidjelo milion ljudi, a pregledala ga je međunarodna štampa iz 40 zemalja i više puta je popraćena na CNN televiziji.

Rad Brace Dimitrijevića, kao i njegova teorijska knjiga Tractatus Post Historicus, (1976) imali su važan utjecaj na dvije tendencije koje danas dominiraju umjetničkim diskursom: kritičke prakse u javnom prostoru i intervencije u muzejskim zbirkama.[2]

DjelaUredi

  • Diptih Leonardo da Vinci
  • Tihomir Simčić, ulje na platnu
  • Prijeg nego što su se linije ponovo ispravile, ulje i akrilik na platnu
  • Sto pet koraka ispred
  • Ono što je za Tiziana crveno za mene je jabuka, 1976.
  • Slučajni prolaznik - ciklus radova

ReferenceUredi

  1. ^ "Мој živоt, оd Јоsipа Brоzа dо Јоzеfа Bојsа". Pristupljeno 4. 11. 2020. Nepoznati parametar |wоrk= zanemaren (pomoć)
  2. ^ "Braco Dimitrijević". bracodimitrijevic.com/Introduction.html. Pristupljeno 4. 11. 2020.

Također pogledajteUredi