Bosanskohercegovačka Zemaljska bolnica u Sarajevu

Bosanskohercegovačka Zemaljska bolnica u Sarajevu jest medicinska ustanova koja je započela s radom još za vrijeme vladavine Osmanlijskog Carstva. Osim Vojne bolnice za vrijeme osmanlijske vlasti u Sarajevu je postojala samo jedna mala stacionarna zdravstvena jedinica poznata kao "Vakufska bolnica", koju je na nagovor tada jedinog ljekara Josefa Kotscheta sagradio velija Osman Topal paša 1866.godine, a imala je kapacitet od samo 32 kreveta sa posebnim odjeljenjima za muške i ženske bolesnike.

Bosanskohercegovačka Zemaljska bolnica u Sarajevu
Geografija
Lokacija	Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Koordinate	43.887377°N 18.417618°E / 43.887377; 18.417618
Organizacija
Zdravstveni sistem	Javni
Historija
Otvorena	1866.

Služila je kao javna bolnica za liječenje bolesnika svih vjeroispovjesti, ali su prije okupacije najviše liječeni stražari, zatvorenici i prostitutke od sifilisa.

U ostale mjere ulazilo je i bolničko liječenje hroničnih bolesnika od raznih zaraznih i veneričnih bolesti, osobito sifilisa i drugih kožnih bolesti.

Po odobrenju Visoke Porte, ovu bolnicu izgradio je Gazi Husref begov Vakuf, koji je za izdržavanje bolnice davao godišnje po 42.102 piastera – oko 8000 dukata, jer je liječenje za sirotinju bilo besplatno.

Vojna bolnica nije ni poslije okupacije primala civilne bolesnike, pa je Zemaljska vlada još 1882.godine razmatrala pitanje izgradnje nove i modernije bolnice sa širim kapacitetom.

Godine 1894. u Sarajevu je svečano otvorena Prva Zemaljska bolnica. Sastojala se od jedne jednospratne zgrade za prijem bolesnika A, dva prizemna bolesnička paviljona B i C, svaki po 35 kreveta i dva prizemna hodnika, koji su spajali paviljone sa prijemnim, tri bolesnička paviljona D, E i F, jedan paviljon G, jedne kuće za bolničare za stanovanje, jedne stambene zgrade za ljekare, jedne prizemne zgrade za spaljivanje, mrtvačnice, kuhinje, kupaone, vešerajnice, dvije portirnice, štale za stoku, šupe i pomoćne prostorije za ugalj.

Broj liječenih bolesnika se sa 2.775 (1895. godine) popeo na 5.055 u 1900. godini. Odjeljenje Hirurgije najviše se bavilo zahtjevima vezanim za operacije "kile" i za skidanje mrene s oka (katarakte).

Zemaljska bolnica je naredbom od 5. 9. 1897. odredila da liječenje bolesnika od zaraznih bolesti bude besplatno. Zbog toga je često dolazilo do prenapučenosti odjela. U samom početku njenog djelovanja, Zemaljska bolnica imala je 4 odjeljenja, i to:

• Interno
• Hirurgija
• Dermatološko i sifili
• Ginekološko – akušersko.

Zemaljska bolnica je značajno proširena i adaptirana u periodu od 1897. do 1900.godine, a tom prilikom obnovljeni su vodovodni i kanalizacioni odvodi.

Statistika bolesnika

Godina prijema	Muški	Ženski	Ukupno
1895.	1885	890	2775
1896.	1977	956	1933
1897.	2346	1105	3451
1898.	2576	1228	3804
1899.	2804	1401	4295
1900.	3367	1645	4912

Prvi ljekari Zemaljske bolnice

Za vrijeme gradnje bolnice 1893.godine u Beču je izrađen Organizacioni statut, pod vodstvom Benjamina Kallaya, uz saradnju univerzitetskih profesora Gustava Brauna, Rudolfa Hrobaka i Isidore Neumann.

Navedenim statutom definirani su šefovi Odjeljenja Zemaljske bolnice, i to:

•  I Interno odjeljenje: Geza Kobler, asistent Schrötter iz Beča.
• Hirurško odjeljenje: Josef Preindlsberger.
•  Dermato-venerološko odjeljenje: Leopold Gluck i Otto Weiss docent Univerziteta u Beču.
• Ginekološko-akušerski odjel: Roman Wodznski, bivši asistent Zavoda za patološku anatomiju u Krakovu, koji je bio postavljen za prvog prosektora bolnice.