Behaudin Selmanović

Behaudin Selmanović Selman (Pljevlja, 1915 – Sarajevo, 1972) bio je bosanskohercegovački slikar. Studirao je na Državnoj umjetničkoj akademiji u Zagrebu 1937-1943.

Behaudin Selmanović
Rođenje (1915-07-04) 4. juli 1915.
Pljevlja
Smrt1. februar 1972(1972-02-01) (56 godina)
Sarajevo
ObrazovanjeDržavna umjetnička akademija, Zagrebu, 1937-1943
Vrsta umjetnostislikarstvo
DjelaPonjava, Krajolik

"Živio je i radio teško, mukotrpno slažući potez do poteza poput kakvog srednjovjekovnog zanatlije. Radilo se o rijetko upornom, rijetko poštenom traženju vlastitog izraza pri čemu slikar nije pravio nikakve kompromise sa sredinom i nije joj ni za dlaku popuštao. Njegov profesor, Marino Tartalja, ulio mu je ljubav prema Sezanu i modernoj umjetnosti. Rođeni kolorista, našao je srodnika u Matisu. Orijent je Selmanović nosio u krvi; bio je dio njegove svakidašnjice, gledao ga je sa lehvi ispisanih vizuelno upečatljivim arapskim pismom, sa istočnjačkih ćilima i serdžada. Selmanović je bio ono što se ateljerskim žargonom naziva „čisti likovnjak“, kod njega nema brzih, spontanih izljeva, svaka slika rješava jedan likovni problem." (Azra Begić, parafraz. prema "Umjetnost BiH 1945 - 1974")

Jedan je od osnivača Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Za života je imao dvije samostalne izložbe u Sarajevu 1966. i 1971. Za svoj rad dobitnik je Dvadesetsedmojulske nagrade, najvećeg republičkog priznanja. Za života je svoja djela zavještao Republici Bosni i Hercegovini, izuzev djela koja se nalaze kod privatnih lica i institucija. Danas se dio njegove zaostavštine nalazi u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine i drugim galerijama, muzejima i samostanima u BiH. Ipak, najveći broj djela Behaudina Selmanovića nalazi se u vlasništvu privatnih lica.

Prva retrospektivna izložba radova Behaudina Selmanovića otvorena je decembra 1986. godine u UGBiH. Od 1994. jedna osnovna škola u Sarajevu nosi ime Behaudina Selmanovića.[1]

Povodom obilježavanja stogodišnjice rođenja Behaudina Selmanovića, Bošnjački institut - Fondacija Adila Zulfikarpašića je u novembru 2015. godine organizovao niz aktivnosti koje su imale za cilj da pokrenu pitanje značaja ovog umjetnika i njegovog stvaralaštva. U nastojanju da sistematično pristupi istraživanju djela Behaudina Selmanovića, inicirajući jedan novi, sveobuhvatniji pristup različitim slojevima njegovog stvaralaštva, Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića organizovao je naučni skup, čiji je temeljni cilj bio prikazati i afirmisati vrijednost Selmanovićevog slikarstva i nemjerljivi značaj koji je njegovo stvaralaštvo imalo u historiji bosanskohercegovačke likovne umjetnosti. U Bošnjačkom institutu i Umjetničkoj galeriji BiH postavljena je izložba "Behaudin Selmanović 1915 - 2015" na kojoj su izložena djela iz kolekcija galerija, muzeja i samostana Bosne i Hercegovine, ali i veliki broj djela iz privatnih kolekcija. Bitan segment programa obilježavanja stogodišnjice rođenja Behaudina Selmanovića koji je inicirao i organizirao Bošnjački institut, bio je i edukativno-kreativni rad sa učenicima/ama i studentima/icama. Organizovan je veliki broj tematskih obilazaka izložbe za različite ciljne skupine. Stručno predavanje o stvaralaštvu Behaudina Selmanovića i tematski obilazak izložbe organizovan je za studente/ice historije umjetnosti i likovnih umjetnosti, koji su nakon rada sa svojim mentorima dobili priliku da izlažu svoje radove na studentskoj konferenciji i izložbi koje su organizovane u aprilu 2016. godine u prostorijama Bošnjačkog instituta.[2]

Bošnjački institut priprema zbornik radova sa naučnog skupa o stvaralaštvu Behaudina Selmanovića i katalog izložbe "Behaudin Selmanović 1915 - 2015".

Po uzoru na naučni skup održan u Sarajevu, u Bošnjačkom institutu, Općina Pljevlja je u novembru 2015. u okviru "Pljevaljskih novembarskih svečanosti" organizovala "Omaž slikaru Behaudinu Selmanoviću povodom stogodišnjice rođenja".

Djela uredi

  • Ponjava, ulje na platnu, 1959.
  • Jesen II, ulje na platnu, 1958. (vlasnik UgBiH)
  • Crvena mrtva priroda, ulje na platnu, 1962.
  • Tri bora, ulje na platnu, 1962.
  • Cvijeće
  • Neretva, ulje na platnu, 1965. (vlasnik UgBiH)
  • Sarajke, ulje na platnu, 1967
  • Krajolik - 1939., ulje na platnu. Graditeljska cjelina - Franjevački samostan i Crkva sv. Ante u Sarajevu, zajedno sa pokretnom imovinom, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine [3]
  • Počiteljski pejzaži, ciklus
  • Akt u narančastom enterijeru, ulje na platnu, 1968.
  • Autoportret s jabukama, ulje na platnu, 1959.
  • Begovina u Stocu, ulje na platnu, 1969.
  • Mahrame, ulje na platnu, 1964.
  • Plava vaza, ulje na platnu, 1959.

Literatura uredi

  • Katalog, BEHAUDIN SELMANOVIĆ RETROSPEKTIVA, Sarajevo, 1986.
  • Katalog, UMJETNOST BOSNE I HERCEGOVINE 1974 – 1984, Sarajevo, 1984.
  • Katalog, UMJETNOST BOSNE I HERCEGOVINE 1945 – 1974, Sarajevo, 1974.

Reference uredi

  1. ^ ""Osnovna škola " Behaudin Selmanović""". Arhivirano s originala, 26. 7. 2009. Pristupljeno 16. 12. 2011.
  2. ^ "Behaudin Selmanović, najveći slikar kojeg su Pljevlja ikada imala". Al Jazeera Balkans. 13. 9. 2020. Pristupljeno 11. 11. 2020.
  3. ^ ""Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika"". Arhivirano s originala, 3. 4. 2015. Pristupljeno 16. 12. 2011.

Vanjski linkovi uredi