Ćilim

Ćilim (perzijski: گلیم‎ gelim, turski Kilim) je vrsta tepiha, tkanina rađena na tkačkom razboju, pretežno od vune, različitim tehnikama: klečenjem (namitanjem), tehnikom baršuna i uzlanja. Proizvodi se na području od Balkana do Pakistana. Ćilimi se mogu koristiti i kao dekoracija ili za sedždu. Ime ćilim dolazi od turske riječi kilim koja dolazi od perzijske riječi gelim što znači grubo raširiti.

Turski ćilimi

Persijski ćilimUredi

Turski ćilimUredi

Balkanski ćilimUredi

 
Ćilim je bio sastavni dio života građanskog društva u Srbiji u 19. i početku 20. vijeka.
 
Pirotski ćilimi na kraljevoj bini.

Za zlatno doba ćilimarstva na Balkanu uzima se period od sredine 19. do sredine 20. vijeka. Smatra se da se tokom tog razdoblja ćilimarstvom bavilo više od 3/4 ženske populacije na Balkanu. U to vrijeme izdvojili su se ćilimarski centri čiji proizvodi su postali poznati zbog svojih osobenosti po nazivu: bosanski, pirotski, lički, sjeničko-pešterski, staparski i čiprovački (bugarski) ćilim. Zanimljivo da pirotski ćilim nema naličje, nego dva identična lica. Od sredine 20. vijeka zbog migracije selo-grad, industralizacije i urbanizacije dolazi do velike stagnacije u izradi ćilima. A, na početku 21. vijeka u balkanskim zemljama čine se veliki napori na očuvanju starih zanata između ostalog i ćilimarstva.

Također pogledajteUredi

Vanjski linkoviUredi