Bair (Zvornik)
Bair je zvornička mahala koja je nastala na brdu iznad Čaršije, između Kuljanskog puta i Borića. Jedno je od najstarijih naselja u gradu, a ime je dobilo po turskoj riječi bair (bajir) što znači brijeg. Naselje je nastalo nakon izgradnje džamije u 16. vijeku. Džamija je srušena 1935, a njen posljednji imam bio je Salih ef. Sarajlić (1878. - 1957). Nakon rušenja, mještani su mjesto na kojem se ona nalazila, a na kome su se okupljala djeca, i dalje zvali "džamijom".
U austro-ugarsko doba, na početku Baira s desne strane idući iz Kanara uz stepenice nalazila se jedina kiraethana (muslimanska čitaonica) u gradu. U bajramskim danima igranke, na kojima je svirao Tamburaški orkestar Muslimanske čitaonice "Sloga", su održavane u avliji porodice Juzbašića. Za vrijeme socijalističke Jugoslavije, kroz Bair su prolazile ulice Gornji put, Oslobođenja i 19. februar.
Od nastanka mahale u njoj su isključivo živjeli Bošnjaci. Predio iznad Baira zove se Garibovina, a brdo iznad nje Kulina. Na Kulini se nalazi proplanak sa kojeg se pruža pogled na grad i širu okolinu. Ispod proplanka i puta nalazi se mjesto sa kojeg se nekad u ramazanskim danima oglašavao top, najavljući akšam-namaz i kraj posta.
U periodu između svjetskih ratova i neposredno nakon toga, u Bairu su živjele porodice: Alići, Arnautovići, Avdići, Beharići, Behramovići, Berberovići, Dautovići, Dedići, Edrenići, Ekmečići, Gobeljići, Hadžihasanovići, Hadžiarapovići, Halilovići, Hrustanovići, Ibrišimovići, Jahići, Juzbašići, Krdžalići, Mujkanovići, Muzurovići, Nalići, Nuhanovići, Numanovići, Sarajlići, Selimovići, Smajići, Šljive, Tirići, Uzunalići, Zulejhići i dr.
Literatura
uredi- Hudović, Mehmed (2000). Zvornik: Slike i bilješke iz prošlosti. Sarajevo: Udruženje građana općine Zvornik.