Kanare
Kanare su zvornička mahala koja se prostire iznad partizanskog spomen-obilježja u centru grada. Predstavljaju udolinu između Baira, Kuljanskog puta i Fetije, preko koje se silazi u grad kod Robne kuće. Na Kanarama su robu pretovarali i spremali za iznošenje na pijacu mještani Kamenice, Snagova, Liplja i Glodi. Pri povratku bi se također prvo okupili na Kanarama. Iz tog razloga se u ovom dijelu grada nalazilo nekoliko zanatskih i trgovačkih radnji, kao i kahvedžinica u kojoj su okupljali uglavnom stariji i ugledniji Zvorničani.
Mahala je ime najvjerovatnije dobila od turske riječi kanara što znači klaonica. Do prvih godina poslije Drugog svjetskog rata, Kanare su bile poznate kao mjesto na kojem su se prodavali tovari drva koja su donosili mještani okolnih sela (Snagovo, Liplje, Samari, Kula Grad). Do 1930. postojao je i bordel čiji je vlasnik bio Pero Obradović. Poslije Drugog svjetskog rata, kroz Kanare je prolazila Ulica 19. februar.
U periodu između svjetskih ratova i neposredno nakon toga, na Kanarama i Fetiji živjele su porodice: Abazovići, Ajanovići, Baroni, Begići, Blagojevići, Čauševići, Čekići, Čumavići, Derviševići, Edrenići, Ekmečići, Ferhatovići, Hadžigrahići, Hadžiomerovići, Hadžiosmanovići, Karaosmanovići, Jukići, Kavazbašići, Kavazovići (ranije Straševići), Kurići, Levi, Loze, Manojlovići, Mekići, Mešanovići, Mustafići, Navalići, Obradovići, Ostojići, Paševići, Prpe, Prcelji, Raketići, Sarajlići, Skibari, Spreme, Stefanovići, Stočevići, Sultanovići, Šahbegovići, Tirići, Topčići i dr.
Literatura
uredi- Hudović, Mehmed (2000). Zvornik: Slike i bilješke iz prošlosti. Sarajevo: Udruženje građana općine Zvornik.