Atinska škola
Atinska škola je djelo italijanskog renesansnog slikara Raffaella Santija. Radi se o freski, koja je naslikana između 1509. i 1511. godine kao dio Rafaelove vatikanske narudžbe za ukrašavanje soba (sada poznatih kao Rafaelove sobe, italijanski, Stanze di Raffaello) koje se nalaze u Apostolskoj palati (italijanski, Palazzi Pontifici) u Vatikanu, Italija. Stanza della Segnatura bila je prva soba koja je bila uređena, a freska pod nazivom Atinska škola, koja predstavlja filozofiju, bila je vjerovatno treća slika koja je tamo završena, nakon La Disputa (teologija) na suprotnom zidu, i Parnas (literatura). Slika je odavno smatrana "Rafaelovim remek-djelom i savršenim utjelovljenjem klasičnog duha renesanse".[1][2]
| Atinska škola | |
|---|---|
 | |
| Autor | Raffaello Santi |
| Godina | 1509–1511 |
| Tip | freska |
| Dimenzije | 500 cm × 770 cm |
| Lokacija | Apostolska palata, Vatikan |
Ovo djelo je ostavilo mnoge bez daha zbog svoje monumentalnosti, ali i tematike koja je još jedan dokaz da je jedna od glavnih karakteristika renesanse upravo bilo oživljavanje antike i njenih odlika. Samo djelo je dimenzija 5 x 7,7 metara, a na ovom ogromnom prikazu su naslikani matematičari i filozofi koji su označili period antičke Grčke i postavili temelje za dalji razvoj matematike i filozofije, koji su prošli kroz mnoge faze tokom Srednjeg Vijeka, da bi se čovjek ponovno vratio njezinim temeljima dolaskom renesanse.
U samoj sredini ove freske nalaze se Platon i Aristotel – učitelj i njegov najambiciozniji učenik, koji se naočigled žustro raspravljaju. U svojoj ruci, Platon drži jedan svoj dijalog, Timaj, čija tematika obrađuje pojam duše, a Aristotel drži svoje djelo Etika. Okolo njih, raštrkani su i drugi filozofi, iz ranijih perioda antike poput Pitagore koji sjedi u ćošku sa grupom svojih učenika, kao i Diogena iz Sinope koji sjedi na stepeništu, vrlo opušten i lagodno obučen, oličenje svoje filozofije. Ono što je također interesantno u ovom djelu jeste i autoportret samog slikara, koji se nalazi u društvu astronoma Ptolomeja i Zaratustre.
Likovne karakteristike ovog djela ukazuju na vrlo dobru obradu ljudske anatomije – skladna i realna, ali sa možda još uvijek blažim naznakama idealiziranog ljudskog tijela. Obrada draperije na tijelima zavisi od lika i položaja, ali sve u svemu je detaljno prikazana, u slobodnom padu, bez pretjeranog pripijanja uz tijelo. Boje su skladne, dovoljno jarke i dovoljno blage, bez pretjerivanja u toplim i hladnim tonovima. Arhitektonski prikaz dokazuju vrlo vješto baratanje perspektivom, s realističnom dubinom slike, antičkog stila s prikazima skulptura u slijepim nišama na svojevrsnim trijumfalnim lukovima koji naizgled vode u nedogled.
Literatura uredi
- Guerino Mazzola; et al. (1986). Rasterbild - Bildraster. Springer-Verlag. ISBN 978-3-540-17267-3.
Vanjski linkovi uredi
Reference uredi
- ^ History of Art: The Western Tradition by Horst Woldemar Janson, Anthony F. Janson (2004).
- ^ Jones and Penny, p. 74: "The execution of the School of Athens ... probably followed that of the Parnassus."