Arsenal FC

nogometni klub iz Londona
(Preusmjereno sa Arsenal F.C.)

Arsenal Football Club profesionalni je engleski nogometni klub sa sjedištem u sjevernom Londonu. Jedan je od najuspješnijih engleskih nogometnih klubova, s 13 osvojenih titula Prve divizije i Premijer lige i 14 titula FA kupa. Drži rekord za najduži period bez poraza u najvišoj engleskoj ligi i jedina su ekipa koja je završila cijelu sezonu Premijer lige bez poraza.

Arsenal
Puno imeArsenal Football Club
NadimakThe Gunners (Topnici)
Osnovanoktobar 1886; prije 138 godina (1886-10)
LokacijaHolloway
London
Engleska
StadionEmirates [1]
Kapacitet60.338
Vlasnik/-ciArsenal Holdings plc
PredsjednikSir Chips Keswick
MenadžerŠpanija Mikel Arteta
LigaPremijer Liga
FederacijaFA
Pozicija
2022/23.
2. mjesto
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Treći
Veb-sajtarsenal.com
Trenutna sezona

Arsenal je osnovan 1886. godine u Woolwichu, a 1883. postao je prvi klub s juga Engleske koji je ušao u Football League. Godine 1913. prelazi u sjeverni dio grada na Arsenal Stadium u Highburyju. Tridesetih godina 20. vijeka osvaja pet titula engleske lige i dva FA kupa. Nakon poslijeratnog bezuspješnog perioda, u sezoni 1970/71. osvaja duplu krunu, i u devedesetim godinama 20. vijeka i prvoj deceniji 21. vijeka osvojio je još dvije duple krune i došao do finala UEFA Lige Prvaka 2006. godine.

Arsenalov dugogodišnji rival jest Tottenham, s kojim se redovno takmiče u Sjevernolondonskom derbiju. Arsenal je peti najvredniji nogometni klub na svijetu, s procijenjenom vrijednošću od 2 milijarde $.[2]

Historija

uredi
 
Finale FA kupa 1904. protiv Newcastlea (prugasti dresovi), igrano na stadionu Victoria Ground.

Arsenal Football Club osnovali su 1886. godine, i to pod imenom Dial Square, radnici fabrike oružja i municije Royal Arsenal u Woolwichu, u jugoistočnom Londonu, i preimenovan je u Royal Arsenal nedugo nakon osnivanja.[3] Klub je ponovo preimenovan u Woolwich Arsenal nakon što je 1893. postao društvo s ograničenom odgovornošću.[4] Klub je postao prva ekipa s juga Engleske koja se takmičila u Football League 1893. godine, kada je ušao u Drugu diviziju, i 1904. godine ulazi u Prvu diviziju. Arsenalova geografska izoliranost značajno je utjecala na posjećenost domaćih utakmica, što je dovelo klub u finansijske probleme i najzad do bankrota 1910. godine, kada su klub preuzeli Henry Norris i William Hall.[5] Norris je želio da preseli klub na novu lokaciju, te 1913. godine, nakon ispadanja u Drugu diviziju, Arsenal prelazi na novi Arsenal Stadium u Highburyju u sjevernom Londonu, a sljedeće godine izbacio je "Woolwich" iz svog imena.[6] Arsenal je 1919. godine završio tek na petom mjestu, ali je ipak prešli u Prvu diviziju, na račun lokalnog rivala Tottenhama, pod navodno sumnjivim okolnostima.

1925. godine Arsenal na mjesto menadžera dovodi Herberta Chapmana. On je prethodno osvojio ligu s Huddersfield Townom 1924. i 1925. Njegova revolucionarna taktika i treninzi, zajedno s dovođenjem zvijezda poput Alexa Jamesa i Cliffa Bastina postavili su temelje za Arsenalovu nogometnu dominaciju u engleskom nogometu 1930-ih. Između 1930. i 1938. godine Arsenal je pet puta osvojio prvu ligu, dok je u dva navrata bio pobjednik FA kupa. Na žalost Chapman nije doživio da vidi sva svoja dostignuća jer je umro 1934. godine od upale pluća. Uz to, Chapman je bio zaslužan što je lokalna željeznička stanica nazvana prema Arsenalu. Bila je to prva i jedina stanica koja je nosila ime nekoga nogometnog kluba.

Nakon pauze u Engleskom nogometu, zbog drugog svjetskog rata, Arsenal osvaja ligu 1948. i 1953. godine, te FA kup 1950. godine. Nakon toga klub kreće silaznom putanjom. U nemogućnosti privlačenja igrača dovoljno velikog kalibra, Arsenal je proveo većinu 1950-ih i 1960-ih bez trofeja. Čak ni bivši kapiten Engleske Billy Wright nije mogao donijeti klubu uspjeh kao trener.

Period uspona i padova

uredi

Arsenalova naredna uspješna era počela je zapošljavanjem klupskog fizioterapeuta Bertieja Meeja za trenera 1966. godine. Nakon što je dva puta poražen u finalima Liga kupa, 1970. godine osvaja Kup velesajamskih gradova, svoj prvi europski trofej. Nakon toga došao je i još veći trijumf, prvi puta osvaja i ligu i FA kup 1971. Međutim, naredna decenija je bila karakterizirana mnogim promašajima. Arsenal je završio kao viceprvak u prvoj ligi 1973. godine, izgubio je u tri finala FA kupa (1972, 1978, i 1980), također je izgubio i finale Kupa pobjednika kupova 1980. godine na penale. Jedini klupski uspjeh u to vrijeme bilo je osvajanje FA kupa 1979. godine s kasnim pogotkom za pobjedu od 3-2 nad Manchester Unitedom. Taj se susret u svijetu smatra jednim od klasika.

Povratak bivšeg igrača Georgea Grahama u Arsenal, na mjesto trenera 1986. godine označio je početak treće ere uspjeha. Arsenal je osvojio Liga kup 1987. godine, u Grahamovoj prvoj sezoni na klupi. Nakon toga usljedilo je osvajanje lige 1989. godine, koju su osvojili pogotkom u posljednjoj minuti, u posljednjoj utakmici sezone i to protiv direktnog konkurenata za titulu Liverpoola. Grahamov Arsenal osvojio je još jednu titulu prvaka 1991. godine. U toj su sezoni izgubili samo jednu utakmicu. Zatim je osvojio FA kup i Liga kup 1993. godine, te svoj drugi evropski trofej, Kup pobjednika kupova 1994. godine. Međutim, Grahamova reputacija bila je jako narušena kada se saznalo da je dobijao poticaje od agenta Runea Haugea da kupi neke igrače. Zbog toga je dobio otkaz 1995. godine. Njegova zamjena Bruce Rioch na klupi je proveo samo jednu sezonu. Klub je napustio nakon prepirke s upravom o budžetu za transfere.

Grb i boje

uredi
 
Prvi grb Arsenala

Prvi grb Arsenala iz 1888. godine je imao tri topa koja su bila okrenuta prema sjeveru, gledana odozgo, slično kao što je bio grb gradske općine Woolwich. Grb je zamjenjen kada se Arsenal preselio na Highbury 1913. godine. Godine 1922. Arsenal je usvojio prvi put grb koji je imao samo jedan top koji je usmjeren prema istoku. Tada klub dobija nadimak Topnici (The Gunners), a taj natpis je napisan ispod grba. Grb će važiti samo dvije godine, jer se već 1925. godine usvaja novi na kome je top usmjeren prema zapadu i imao je tanku cijev.

Godine 1949. klub usvaja novi, modernizirani grb na kojem se nalazio jedan top, grb gradske općine Islington, ime Arsenala ispisano gotikom, a iznad grba se nalazio latinski moto Victoria Concordia Crescit (Pobjeda dolazi sa slogom), koji je napisao Harry Homer, urednik klupskog programa. Prvi put grb je izrađen u boji i konačno postaje crven sa zlatnom i zelenom bojom. 2002. godine klub predstavlja su novi grb koga karakteriziraju moderne krive linije i pojednostavljen stil, koji je zaštićen autorskim pravima. Top je ponovo okrenut prema istoku, a ime kluba ispisano je iznad topa. Zelena boja zamijenjena je tamnoplavom.

Do 1960-ih igrači su nosili bedž, samo na utakmicama u velikim takmičenjima, kao što je finale FA kupa, obično u obliku monograma inicijala kluba u crvenoj boji na bijeloj pozadini, koji je bio prišiven na dres u visini prsa.

Tokom historije uglavnom su dresovi bili crvene boje sa bijelim rukavima i bijelim šorcevima. Izbor crvene boje bio je kao zahvalnost za donaciju koju je pružio Nottingham Forest, ubrzo nakon osnivanja Arsenala 1886. godine. Crveno-bijeli dres postao je zaštitni znak Arsenala i igrači ga i sada nose s izuzetkom dvije sezone. Prvi je bio 1966/67, kada je ekipa nosila crvene boje dresova. Ovo se pokazalo nepopularnim i bijeli rukavi su vraćeni naredne sezone. Drugi je bio u sezoni 2005/06, posljednje sezone kada je Arsenal igrao na Highburyu, pa su zbog toga u znak sjećanja nosili slične dresove iz 1913. godine, kada je Arsenal prvi put igrao na Highburyu. Klub je vratio svoje dresove u sezoni 2006/07.

uredi
 
Navijači Arsenala

Navijači Arsenala sebe nazivaju "tobdžije". Arsenal ima veliki broj vjernih navijača. Svaka utakmica na domaćem terenu je rasprodana. U sezoni 2007/08. Arsenal je imao drugi najveći prosjek gledalaca u Premier Ligi (60.070, tj. 99,5% od ukupnog kapaciteta stadiona)[7], i od 2015. godine treći po posjećenosti u historiji.[8]

U Evropi Arsenal je sedmi po broju posjećenosti navijača iza Barcelone, Dortmunda, Manchester Uniteda, Real Madrida, Bayerna i Schalkea.[9][10][11][12] Navijači dolaze iz bogatih oblasti Canonburyja i Barnsburyja, mješovitih naselja kao što su Islington, Holloway, Highbury i radničkih naselja kao što su Finsbury Park i Stoke Newington.

Kao i ostali veliki klubovi u Engleskoj i Arsenal ima veliki broj navijača, uključujući i Arsenal Football Supporters Club koji sarađuje sa klubom i Nezavisna asocijacija navijača (Arsenal Independent Supporters' Association) koja je nezavisna od kluba. Također, navijači objavljuju časopise: The Gooner, Highbury High, Gunflash i Up The Arse.

 
Arsenal i Tottenham u derbiju Sjevernog Londona u novembru 2010.

Pored uobičajnih engleskih navijačkih himni, Arsenalovi navijači pjevaju i pjesmu One-Nil to the Arsenal (jedan nula za Arsenal), melodija od pjesme Go West i Boring, Boring Arsenal (Dosadan, Dosadan Arsenal) koja je nekad bila provokacija od protivničkih navijača, a sada je pjevaju navijači Arsenala kada klub dobro igra.

Najduže i najveće rivalstvo Arsenal ima sa Tottenhamom, a utakmice između ova dva kluba se nazivaju derbijem Sjevernog Londona. Utakmice protiv ostalih londonskih klubova, kao što su Chelsea, Fulham i West Ham su isto derbiji, ali rivalstvo nije toliko jako kao sa Tottenhamom. Arsenal ima rivalstvo na terenu i s Manchester Unitedom od kasnih osamdesetih pa do danas, koji su intenzivirani od 1993. godine, otkad se ova dva kluba direktno takmiče za titulu u Premier Leagueu.[13]

Proizvođači opreme i glavni sponzori

uredi
Period Proizvođači opreme Glavni sponzori
1930–1970. Bukta -
1971–1980. Umbro
1981–1986. JVC
1986–1994. Adidas
1994–1999. Nike
1999-2002. Dreamcast / Sega1
2002–2006. O2
2006–2014. Emirates
2014–2018. Puma
2018–2019.
2019–Trenutno Adidas

1 Dreamcast logo se nalazio na prvoj i trećoj garnituri dresova, a Sega na drugoj garnituri.

Igrači

uredi

Posljednja izmjena: 18. august 2023.

Br. Poz. Nacija Igrač
1 G   Aaron Ramsdale
2 O   William Saliba
3 O   Kieran Tierney
4 O   Ben White
5 V   Thomas Partey
6 O   Gabriel Magalhães
7 V   Bukayo Saka
8 V   Martin Ødegaard  
9 N   Gabriel Jesus
10 V   Emile Smith Rowe
11 N   Gabriel Martinelli
12 O   Jurriën Timber
14 N   Eddie Nketiah
15 O   Jakub Kiwior
16 O   Rob Holding
17 O   Cédric Soares
Br. Poz. Nacija Igrač
18 O   Takehiro Tomiyasu
19 N   Leandro Trossard
20 V   Jorginho
21 V   Fábio Vieira
22 G   David Raya (Na posudbi iz Brentforda)
23 V   Albert Sambi Lokonga
24 N   Reiss Nelson
25 V   Mohamed Elneny
26 N   Folarin Balogun
29 V   Kai Havertz
31 G   Karl Hein
35 O   Oleksandr Zinchenko
41 V   Declan Rice
O   Nuno Tavares
N   Nicolas Pépé

Uspjesi

uredi
Takmičenje Plasman Sezone
Prva divizija / Premijer liga Prvak 1930/31, 1932/33, 1933/34, 1934/35, 1937/38, 1947/48, 1952/53, 1970/71, 1988/89, 1990/91, 1997/98, 2001/02, 2003/04.
FA kup Pobjednik 1929/30, 1935/36, 1949/50, 1970/71, 1978/79, 1992/93, 1997/98, 2001/02, 2002/03, 2004/05, 2013/14, 2014/15, 2016/17, 2019/20.
Liga kup Pobjednik 1986/87, 1992/93.
Charity / Community Shield Pobjednik 1930, 1931, 1933, 1934, 1938, 1948, 1953, 1991, 1998, 1999, 2002, 2004, 2014, 2015, 2017, 2020, 2023
Kup pobjednika kupova Pobjednik 1993/94.
Finalist 1979/80, 1994/95.
Kup velesajamskih gradova Pobjednik 1969/70.
UEFA Superkup Finalist 1994.
Liga prvaka Finalist 2005/06.

Kuća slavnih

uredi

Ovi igrači Arsenala su odabrani za Kuću slavnih u Premijer ligi Engleske.

Premijer liga Engleske kuća slavnih
Igrač Poz. Godine Postignuće Nagrađen
  Thierry Henry FW 1999–2007, 2012 Prvak
Zlatna kopačka
Igrač sezone
Odabran u tim decenije
Odabran u Fantasy tim Premijer lige Engleske
2021
  Dennis Bergkamp FW 1995–2006 Prvak 2021
  Patrick Vieira[a] MF 1996–2005, 2010–2011 Prvak
Igrač sezone
Odabran u tim decenije
2022
  Ian Wright[b] FW 1991–1999 Prvak 2022

Ažurirano: 16 August 2022.
Izvor: List of Premier League Hall of Fame Inductees

a Igrao isto za Manchester City
b Igrao isto za West Ham

Reference

uredi
  1. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 11. 2014. Pristupljeno 23. 10. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ^ "The Business Of Soccer". Forbes. Pristupljeno 22. 6. 2016.
  3. ^ Soar, Phil; Tyler, Martin (2005). The Official Illustrated History of Arsenal. Hamlyn. str. 23. ISBN 978-0-600-61344-2. Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  4. ^ "Royal Arsenal becomes Woolwich Arsenal". Andy Kelly's Arsenal Resource Website. Arhivirano s originala, 1. 3. 2012. Pristupljeno 13. 10. 2010.
  5. ^ Soar & Tyler (2005). The Official Illustrated History of Arsenal. str. 32–33.
  6. ^ Soar & Tyler (2005). The Official Illustrated History of Arsenal. str. 40.
  7. ^ "Attendances". www.tonykempster.co.uk. Pristupljeno 25. 1. 2017.
  8. ^ "All Time Attendance Records". 6. 4. 2016. Arhivirano s originala 6. 4. 2016. Pristupljeno 25. 1. 2017.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  9. ^ "German Bundesliga Statistics - ESPN FC". www.espnfc.com. Pristupljeno 25. 1. 2017.
  10. ^ Barcelona, FC. "Camp Nou: Average attendance 79,390 | FCBarcelona.cat". arxiu.fcbarcelona.cat (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 8. 7. 2012. Pristupljeno 25. 1. 2017.
  11. ^ "English Premier League Statistics - ESPN FC". www.espnfc.com. Pristupljeno 25. 1. 2017.
  12. ^ "Spanish Primera División Statistics - ESPN FC". soccernet.espn.go.com. Arhivirano s originala, 3. 4. 2013. Pristupljeno 25. 1. 2017.
  13. ^ FIFA.com (17. 1. 2007). "Pizza, titles and dramatic duels". FIFA.com. Arhivirano s originala, 4. 2. 2017. Pristupljeno 25. 1. 2017.

Vanjski linkovi

uredi