Araucariaceae
Araucariaceae je veoma drevna porodica četinarslih stablašica. Najveću raznolikost postigla tokom perioda jura i kreda, kada je bila rasprostranjena gotovo u cijelom svijetu.
| Araucariaceae Vremenski raspon: Trijas → Sadašnjost | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Spermatophyta |
| Razred | Gymnospermae |
| Potklasa | Pinidae |
| Red | Araucariales |
| Porodica | Araucariaceae (familia nº 8) |
Većina Araucariaceae na Sjevernoj hemisferi nestala je u događaju izumiranje kreda-paleogen, a sada su uglavnom ograničeni na Južnu hemisferu, osim nekoliko vrsta roda Agathis u Jugoistočnoj Aziji.[1]
Opis
uredi
Pripadnici Araucariaceae su obično vrlo visoka zimzelena stabla,[2] dostižući visinu od oko 60 m ili više.[3] Mogu dostići i vrlo velike promjere stabala; novozelandsko stablo Agathis australis, zvano Tāne Mahuta („gospodar šume") je visoko 45,2, sa prečnikom u visini grudi od 491 cm. Ukupna zapremina drveta izračunata je na 516,7 m3,[4] što ga čini trećim četinarom po veličini, nakon Sequoia i Sequoiadendron "(oba iz potporodice Cupressaceae, Sequoioideae).[2]
Stabla su stubasta i imaju relativno velike smolne rupice na kori.[5] Gtananje je obično vodoravno i slojevito, sA redovnim vrtlozima od tri do sedam grana ili se izmjenjuju u široko odvojenim parovima.[6] Listovi mogu biti mali, igličasti i zakrivljeni ili veliki, široki jajoliki i spljošteni.[7] Spiralno su raspoređeni, postojani i obično imaju paralelno veniranje.[2]
Kao i ostali četinari, formiraju šišarke. Svako stablo ima i muške i ženske (jednodomne biljke) ili mogu imati samo muške ili ženske šišarke (dvodomne biljke).[8]
Muške šišarke su u prosjeku među najvećim kod četinara. Cilindrične su i viseće, pomalo nalikuju resama. Rastu pojedinačno na vrhovima grana ili u pazuku lista. Sadrže brojne sporofile raspoređene u vrtlozima ili spiralama. Svaka ima četiri do 20 izduženih polenovih vrećica pričvršćenih na donjoj površini na jednom kraju. Polenovo zrno je okruglo i nema krila ili zračne vrećice.[2][6][7]
Ženske su također veoma krupne. Kuglastog su ili ovoidnog oblika i stoje uspravno na debelim, kratkim izdancima na vrhovima grana. Brojni brakteje i ljuske međusobno su spojene ili su razdvojene za polovinu njihove dužine.[2][6][7] Ljuske gotovo uvijek sadrže samo po jednu sjemenku na gornjoj površini, za razliku od dvije kod pravih borova (porodica Pinaceae).[9] Vrlo su velike, među najvećim semenkama među četinjarima. Rasprostriru su vjetrom, obično koristeći konstrukcije nalik krilima. Zrele ženske šišarke odvajaju se i padaju na tlo. Zbog svoje veličine mogu prouzrokovati ozbiljne ozljede ako nekoga udare. Konusi Araucaria bidwillii, naprimjer, teže 10 do 15 kg, tj. veličine i težine velikog ananasa. Mogu se spustiti s visine od 23 m .[9]
Klasifikacija i rodovi
uredi
Araucariaceae su podijeljene u redove razreda Pinales, Pinopsida u diviziji Pinophyta. Divizija uključuje sve žive četinare. Odnedavno, međutim, neke Araucariaceae tretiraju kao zaseban red, Araucariales.[2] Araucariaceae imaju tri sadašnja roda i oko 41 vrstu.[5]
- Araucaria Jussieu contains 19 living species found in New Caledonia (where 13 species are endemic), Norfolk Island, Australia, New Guinea, Argentina, Chile, and Brazil.
- Agathis Salisbury, 21 vrsta
- Wollemia W.G. Jones, K.D. Hill & J.M. Allen samo jedna današnja vrsta
Filogenija
urediIspod je filogenija pinofita, zasnovana na kladističkoj analizi molekulskih podataka. Prikazuje položaj Araucariaceae unutar divizije, derivirano prema radovima Farjon i C. J. Quinn & R. A.[10]
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Poinar, George; Archibald, Bruce; Brown, Alex (1999). "New amber deposit provides evidence of Early Paleogene extinctions, paleoclimates, and past distributions". The Canadian Entomologist. 131 (2): 171–177. doi:10.4039/ent131171-2.
- ^ a b c d e f "Araucariaceae". The Gymnosperm Database. Pristupljeno 19. 11. 2011.
- ^ "Araucariaceae: life history and ecology". University of California Museum of Paleontology. Pristupljeno 19. 11. 2011.
- ^ "Agathis australis". The Gymnosperm Database. Pristupljeno 19. 11. 2011.
- ^ a b Fu Liguo; Li Nan; Robert R. Mill (1999). "Araucariaceae" (PDF). Flora of China. 4: 9–10. Arhivirano s originala (PDF), 24. 5. 2011. Pristupljeno 19. 11. 2011.
- ^ a b c James E. Eckenwalder (2009). Conifers of the world: the complete reference. Timber Press. str. 70. ISBN 978-0-88192-974-4.
- ^ a b c Stuart Max Walters (1986). The European Garden Flora: Pteridophyta, Gymnospermae, Angiospermae. Cambridge University Press. str. 72. ISBN 978-0-521-24859-4.
- ^ Gerald Carr. "Araucariaceae". University of Hawaii. Pristupljeno 19. 11. 2011.
- ^ a b Wayne P. Armstrong. "The Araucaria Family: Araucariaceae". Wayne's Word, Paloma College. Arhivirano s originala, 3. 12. 2011. Pristupljeno 19. 11. 2011.
- ^ Derived from papers by A. Farjon and C. J. Quinn & R. A. Price in the Proceedings of the Fourth International Conifer Conference, Acta Horticulturae 2003; 615
Dopunska literatura
uredi- Cookson, I. C.; Duigan, S. L. (1951). "Tertiary Araucariaceae from South-eastern Australia, with notes on living species". Australian Journal of Scientific Research Series B (Biological Sciences). 4: 415–449.
- Kendall, Mabel W (1949). "A Jurassic member of the Araucariaceae". Annals of Botany. New Series. 13 (50): 151–161.
- Kershaw, Peter; Wagstaff, Barbara (2001). "The Southern Conifer Family Araucariaceae: History, Status, and Value for Paleoenvironmental Reconstruction". Annual Review of Ecology and Systematics. 32: 397–414. doi:10.1146/annurev.ecolsys.32.081501.114059.
- Krasilov, Valentin A (1978). "Araucariaceae as indicators of climate and paleolatitudes". Review of Palaeobotany and Palynology. 26: 113–124. doi:10.1016/0034-6667(78)90008-8.
- Pye, Matthew G.; Henwood, Murray J.; Gadek, Paul A. (2009). "Differential levels of genetic diversity and divergence among populations of an ancient Australian rainforest conifer, Araucaria cunninghamii". Plant Systematics and Evolution. 277 (3/4): 173–185. doi:10.1007/s00606-008-0120-1.
- Setoguchi, Hiroaki; et al. (1998). "Phylogenetic relationships within Araucariaceae based on rbcL gene sequences" (PDF). American Journal of Botany. 85 (11): 1507–1516. doi:10.2307/2446478. PMID 21680310. Arhivirano s originala (PDF), 11. 5. 2008. Pristupljeno 7. 3. 2020.
- Stockey, Ruth A (1982). "The Araucariaceae: an evolutionary perspective". Review of Palaeobotany and Palynology. 37: 133–154. doi:10.1016/0034-6667(82)90041-0.
- Stockey, Ruth A (1994). "Mesozoic Araucariaceae: morphology and systematic relationships". Journal of Plant Research. 107 (4): 493–502. doi:10.1007/BF02344070.
Vanjski linkovi
uredi
