Antibirokratska revolucija

Antibirokratska revolucija označava politički razvoj u SR Srbiji krajem 80-tih godina 20. stoljeća, tokom kojih su organizirane velike demonstracije po svim većim gradovima u Srbiji. Osnovna odlika ovih demonstracija bio je zahtjev za ukidanjem autonomije SAP Kosova i SAP Vojvodine, snažna podrška tadašnjem prvom čovjeku SK Srbije, Slobodanu Miloševiću, te instrumentalizacija medija, prije svega, dnevnika Politika.[1] Serijom mitinga u ljeto i jesen 1988.godine, antibirokratska revolucija dovela je do rušenja pokrajinskih vlasti na SAP Kosovu i SAP Vojvodini te republičke vlasti u SR Crnoj Gori.

Vrhunac ovih događaja, bilo je okupljanje naroda na Gazimestanu povodom obilježavanja 600. godišnjice bitke na Kosovu 1989. godine.

Pokušaj organiziranja sličnog mitinga u SR Sloveniji je spriječen. U SR Hrvatskoj mitinzi u manjem obimu su održavani u Kninu i drugim mjestima sa srpskom većinom [2] dok je u SR BiH antibirokratska revolucija imala neposredne implikacije kroz „aferu Agrokomerc“ i smjenu tadašnjeg republičkog rukovodstva.[3]

Posljedica antibirokratske revolucije bila je ukidanje autonomije SAP Kosova i SAP Vojvodine te postavljanje prosrpskog vodstva u tim pokrajinama te u Crnoj Gori. Na ovaj način Srbija je osigurala podršku predstavnika tih područja u jugoslavenskim saveznim institucijama pokušavši da na taj način svoja politička stajališta nametne i ostalim jugoslavenskim republikama.

Antibirokratska revolucija bila je uvod u raspad SFRJ[4] jer se ubrzo zatim počinju zatezati odnosi između Srbije na jednoj i SR Slovenije i SR Hrvatske na drugoj strani što je rezultiralo, najprije, raspadom SKJ a potom i oružanim sukobom na području Slovenije, Hrvatske i BiH.

Reference

uredi
  1. ^ "Olivera Milosavljevic: Antibirokratska revolucija 1987-1989" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 7. 3. 2012. Pristupljeno 24. 11. 2010.
  2. ^ "HIC: Velika Srbija". Arhivirano s originala, 20. 11. 2012. Pristupljeno 24. 11. 2010.
  3. ^ "Rat-politički aspekti" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 27. 2. 2012. Pristupljeno 24. 11. 2010.
  4. ^ Svjedoci raspada-Boško Krunić