Amalteja (satelit)

(Preusmjereno sa Amalteja (mjesec))

Amalteja (lat. Amalthea) je treći poznati Jupiterov satelit.[1] Po rimskoj mitologiji Amalteja je bila nimfa koja je malog Jupitera hranila kozijim mlijekom. Otkrio ga je Bertnard 9. septembra 1892. godine u Lick-om opservatoriju koristeći 36-to inčni (91 cm) reflektor. Amalteja je posljednji satelit koji je otkriven direktnim posmatranjem (za razliku od fotografije). Amalteja i Himalija su peti i šesti najveći Jupiterovi sateliti ali su samo jednu-petnaestinu veličine Evrope. Amalteja je najcrvenije nebesko tijelo u sunčevom sistemu. Pretpostavlja se da je crvena boja rezultat sumpora koji je došao sa Ioa.

Amalteja
Otkriće
OtkrioEdward Emerson Barnard
Datum otkrića9. septembar 1892
Osobine putanje
Periapsis181 150 km
Apoapsis182 840 km
Srednji poluprečnik putanje181 365,84 ± 0.02 km
Ekscentricitet0,003 19 ± 0,000 04
Orbitalni period0,498 179 43 ± 0,000 000 07 d
Prosječna orbitalna brzina26.57 km/s
Inklinacija0,374 ± 0,002°
Prirodni satelitJupiter
Fizikalne osobine
Dimenzije250 × 146 × 128 km
Poluprečnik83,5 ± 2,0 km
Zapremina(2,43 ± 0,22)×106</ km3
Masa2,08 ± 0,15×10<supp>18 kg
Prosječna gustoća0,857 ± 0,099 g/cm3
Ekvatorijalna površinska gravitacija~0,020 m/s2
Brzina oslobađanja~0,058 km/s
Period rotacijeSinhrona rotacija
Albedo0,090 ± 0,005
Temperatura na površiniprosj: ~120 K
maks: 165 K

Prije se smatralo da veličina i neregularan oblik impliciraju da je Amalteja relativno jako, tvrdo tijelo. Ali, mjerenje njegove mase tokom prošle Galilejeve (svemirska letjelica) orbite govore drugačije. Izgleda da je Amaltejina gustoća približna gustoći vode i pošto vjerovatno nije da je sačinjen od leda najvjerovatnije je gormada šljunka sa mnogo šupljina.

Kao i Io, Amalteja isijava (zrači) više toplote nego što je prima od Sunca (vjerovatno radi strujnih valova koje dolaze iz Jupiterovog magnetnog polja).

Amaltejin promjer je 189 kilometara a udaljenost od Jupitera 181.000 kilometara.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ "Solar System Moons" (PDF). web.archive.org. Arhivirano s originala (PDF), 4. 3. 2016. Pristupljeno 26. 10. 2023.

Vanjski linkovi uredi