Alantois, alantoid, alantoisi (grč. ἀλλαντοεıδής – allantos = kobasičast) jeste kesasta struktura, koja je dio u razvoju amniotskog ploda (koji se sastoji od svih embrionskih i vanembrionskih tkiva. Pomaže razmjenu gasova embriona i odstranjivanje otpadnih voda. To je ispupčenje zida zadnjeg crijeva zametkka viših kičmenjaka ili amniota (gmizavci, ptice i sisari, uključujući i čovjeka).[1]

Alantois
(Allantois)
Ilustracija ranog formiranja alantoisa i tjelesnog stabla
Dani 1 6
Prekursor Žumanjčana kesa
Razvojem postaje Pupčana vrpca
Površina gravidne maternice u trećem i četvrtom mjesecu trudnoće

Funkcija uredi

Iako mnoge i raznolike životinje imaju alantois, postoje brojne međusobne razlike. Glavna uloga alantoisa, kod ptica i gmizavaca je uloga mokraćnog mjehura, koji služi za odlaganje nepotrebnih i štetnih izlučevina bubrega zametka. Sekundarna uloga je opskrba embriona kisikom i hranjivim tvarima, preko mreže krvnih sudova. Ta uloga zadržala se i kod sisara. Zato se može zaključiti da je alantois sa takvim sposobnostima prethodnik pupčane vrpce.

Razvoj krvnih sudova uredi

Alantois je odgovoran za početak razvoja posteljice, jer se u njemu odvija vanembrionska angiogeneza (razvoj krvnih sudova). Naime, u njegovom mezodermnom zidu razvijaju se krvni sudovi (vasa allantoidea), prethodnici pupčanih sudova (dvije arterije i jedna vena). Alantoisna angiogeneza započinje sa distalnog vrha alantoisa, koji sadrži mezoderm. Zatim napreduje distalno, da se spoji s horionom i formira placentani lavirint, i proksimalno, da se poveže s dorzalnom aortom.

Kod nekih životinja alantois je embrijska ovojnica u pravom smislu riječi, a kod većine sisara je samo privremena tvorevina čija je funkcija stvaranje prvih krvnih sudova i krvnih ćelija.[2]

Pupčanica uredi

Intraembrionki dio alantoisa naziva se urahus i proteže se od pupka do urogenitalnog sinusa. Nastaje između pete i sedme sedmice gestacije. Nakon porođaja, gornji dio ove tvorevine omotavanjem formira vlaknasto tijelo poznato pod nazivom srednji pupčani ligament (ligamentum umbilicale medianum), koji se širi od mokraćnog mjehura do područja pupka, dok donji dio sudjeluje u oblikovanju mokraćnog mjehura. Kod nepotpune obliteracije urahusa nastaju fistule i ciste urahusa.

Reference uredi

  1. ^ Harrison L. G. (2011). The shaping of life: The generation of biological pattern. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-55350-6.
  2. ^ Gilbert S. F. (2010). Developmental biology (9 izd.). Sinauer Associates. ISBN 978-0-87893-558-1.

Vanjski linkovi uredi