845.

godina
(Preusmjereno sa 845)
Godine:

◄◄ | | 841. | 842. | 843. | 844. | 845. | 846. | 847. | 848. | 849. |  | ►►

Decenije:

| 810-e | 820-e | 830-e | 840-e | 850-e | 860-e | 870-e |

Vijekovi:

| 8. vijek | 9. vijek | 10. vijek |

Godina 845. (DCCCXLV) bila je redovna godina koja počinje u četvrtak u julijanskom kalendaru. Oznaka 845. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji uredi

Bizantijsko Carstvo uredi

  • Bizantijsko-arapski rat: Razmjena zarobljenika odvija se između Bizantijskog carstva i Abasidskog halifata, na rijeci Lamos u Kilikiji (moderna Turska). Razmjene traju 10 dana, a Bizantinci su povratili 4.600 zarobljenika [1] [2].

Evropa

  • 28. ili 29. mart (Uskrs) – Opsada Pariza: Vikinške snage pod vođstvom nordijskog poglavice Ragnara Lodbroka ulaze u rijeku Senu, sa flotom od 120 dugih brodova (5.000 ljudi). Prolaze kroz grad Rouen i pljačkaju selo. Kralj Karlo Ćelavi okuplja vojsku i šalje je da zaštiti Pariz, glavni grad Zapadnofranačkog kraljevstva. Ragnar razbija neprijateljske snage i vješa 111 njihovih zarobljenika u čast Odina [3]. Karlo — da ih spriječi da opljačkaju njegovo kraljevstvo — plaća veliki danak od 7.000 livri (funti) srebra ili zlata, u zamjenu za njihov odlazak [4]. Vikinzi su također opljačkali gradove Hamburg i Melun.
  • 22. novembar – Bitka kod Balona: franačke snage (3.000 ljudi) predvođene Karlom Ćelavim su poražene od Nominoea, grofa od Vannesa, kod Redona, Ille-et-Vilaine. Nakon bitke, Bretanja postaje regnum 'kraljevstvo' unutar Franačkog carstva.
  • Vikinške snage uništavaju Hamburg.

Azija

  • Veliki antibudistički progon: taoistički Car Wu Zong započinje progon budista i drugih stranih religija u Kini, kao što su zoroastrizam, nestorijansko kršćanstvo i maniheizam. Uništeno je više od 4.600 manastira, 40.000 hramova i brojne relikvije. Više od 260.000 budističkih monaha i časnih sestara prisiljeno je da se vrati sekularnom životu.
  • 6. mart – 42 zarobljena bizantijska službenika iz Amorija pogubljena su u Samari, tada glavnom gradu Abasidskog halifata, nakon višestrukih neuspjelih pokušaja da se preobrate u islam.

845. u temama uredi

Religija uredi

  • 17. juni: otvaranje Vijeća u Meauxu. Ono proglašava kanone protiv otuđenja crkvene imovine, što izaziva protivljenje Velikih, i preuzima stare kanonske odredbe koje donose zakone protiv Jevreja.
  • John Scotus Eriugena, irski teolog, putuje u Franačku i preuzima Palatinsku akademiju u Parizu, na poziv Karla Ćelavog (približan datum).

Rođeni uredi

  • 1. august – Sugawara no Michizane, japanski političar (um. 903.)
  • Árpád, veliki knez Mađara (približan datum)
  • Berengar I, kralj Italije (približan datum)
  • Karlo Provansalski, franački kralj (um. 863.)
  • Liutgard od Saske, franačka kraljica (približan datum)
  • Minamoto no Yoshiari, japanski zvaničnik (um. 897.)
  • Ricfried, franački plemić (um. 950.)
  • Richilde od Provanse, franačka carica (približan datum)

Umrli uredi

  • 22. februar – Vang, carica i konkubina Mu Zonga
  • Abdullah ibn Tahir, muslimanski namjesnik (ili 844.)
  • Abu Tammam, muslimanski pjesnik (r. 788.)
  • Bridei VII, kralj Pikta
  • Dionizije I, sirijski patrijarh
  • Ecgred, biskup Lindisfarna
  • Eginhard, biskup Utrechta
  • Guerin, franački plemić (ili 856.)
  • Ibn Sa'd al-Bagdadi, muslimanski historičar (r. 784.)
  • Mislav, vojvoda hrvatski (približni datum)
  • Sahl ibn Bišr, muslimanski astrolog (približan datum)
  • Teofan Žigosani, bizantijski monah (r. 775.)
  • Turgesius, vikinški poglavica (približan datum)

Reference uredi

  1. ^ uart, Cl. (1986). "Lamas-Ṣū". In Bosworth, C. E.; van Donzel, E.; Lewis, B. & Pellat, Ch. (eds.). The Encyclopaedia of Islam, New Edition, Volume V: Khe–Mahi. Leiden: E. J. Brill. p. 647. ISBN 978-90-04-07819-2.
  2. ^ Jones, Gwyn (2001). A History of the Vikings. Oxford University. p. 391. ISBN 978-0-19-280134-0.
  3. ^ Sawyer, PH (2001). Illustrated History of the Vikings. Oxford University. p. 212. ISBN 978-0-19-285434-6.
  4. ^ Toynbee, Arnold (1973). Constantine Porphyrogenitus and His World. London and New York: Oxford University Press. p. 40. ISBN 0-19-215253-X.