Žigmund Frankopan
Žigmund Frankopan (u nekim izvorima Žikmund, Sigismund, Žigmund Otočki; *Otočac(?), 1418? – †Otočac, 1465) bio je hrvatski vlastelin, član plemićke porodice Frankopan.[1] Sjedište mu je bilo u Otočcu,[2] gradu u Lici, a posjedovao je i šire područje Gacke regije, od Prozora, preko Vrhovina i Dabra do Brloga, koje mu je pripalo prilikom velike diobe frankopanskih imanja 12. juna 1449. godine u tvrđavi Tržan-grad u Modrušu.
| Žigmund Frankopan | |
|---|---|
.JPG) | |
| Matična kuća | Frankopan |
| Rođenje | - 1418 (?) |
| Smrt | 1465. |
| Otac | Knez Nikola IV. Frankopan |
| Majka | Doroteja Frankopan rođ. Gorjanski |
| Supruga | Jelena (*1425 - †1490.) |
| Djeca | Doroteja (*1445.), Barbara (*1450.) |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Religija | rimokatolička |
| Funkcije | kraljevski poslanik |
Biografija
urediKnez Žigmund Frankopan rodio se početkom 15. vijeka, najvjerovatnije 1418. godine u Otočcu, kao jedan od deset sinova hrvatskog bana Nikole IV. Frankopana (*~1360 - †1432.) i njegove supruge Doroteje rođ. Gorjanski.[3] U dokumentima se pominje 1434. godine. Boravio je u Otočcu u svom utvrđenom dvorcu, koji se nalazio na riječnom ostrvu između rukavaca rijeke Gacke i koji je bio frankopanski posjed već od ranije. Namjera mu je bila da Otočac učini za ono doba savremenim gradskim sjedištem. Dao je obnoviti benediktinski samostan kojeg su Osmanlije u svojim pohodima ranije uspjeli da unište. Zatim je samostanu i crkvi sv. Nikole u Otočcu darovao nova imanja i prihode.
Kasnije se Žigmund u izvorima pominje 1441. godine kao poslanik kraljice Elizabete Luksemburške, kćeri (nešto ranije umrlog) kralja Žigmunda Luksemburgovca, u Češkoj. On je, uprkos razmimoilaženjima među braćom, u burnim godinama nakon smrti kralja Žigmunda, zajedno sa većinom Frankopana podržavao Habsburgovce, dok su neki članovi roda bili pristaše napuljskog kralja Alfonsa V. Aragonskog ili Janka Hunjadija, ugarskog regenta (gubernatora).
Kao gospodar Otočca imao je velike zasluge za osnivanje Otočke biskupije, jer je preduzeo niz radnji sa tim ciljem. Njegova nastojanja da ostvari taj cilj uspjela su kada je papa Pio II 5. marta 1460. izdao bulu kojom se formira nova crkvena pokrajina.[4] Za prvog otočkog biskupa odabrao je Blaža Nikolića, dubrovačkog dominikanca. Tada je crkva sv. Nikole postala katedrala. Novi biskup dobio je od kneza, među ostalim, kuću u Otočcu, kuću na Poljicama, nekoliko selišta, mlinove u Švici, Šumećici i Poljicama, više desetaka jutara zemlje, te vinograde u Vinodolu i Senjskoj Dragi.
Žigmund Frankopan umro je 1465. Budući da nije imao muškog nasljednika, grad Otočac preuzeo je njegov brat Martin IV Frankopan. Kasnije je njegova imanja pod svoju direktnu upravu stavio kralj Matija Korvin. Žigmund je imao dvije kćerke, Barbaru i Doroteju, koje su rođene u Otočcu. Barbara se udala za srpskog naslovnog despota Vuka Grgurevića Brankovića (*~1440; †16. aprila 1485.), a Doroteja za Stjepana VIII Babonića Blagajskog. Obje su živjele do kraja 15. ili početka 16. vijeka.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ "Frankapan (Frankopan)". hbl.lzmk.hr. Arhivirano s originala, 27. 7. 2023. Pristupljeno 17. 6. 2023.
- ^ "Frankopanski posjedi u Gackoj". darkoantolkovic.wordpress.com. Pristupljeno 17. 6. 2023.
- ^ "Priče o Frankopanima". beronic.kkkarlovac.hr. Pristupljeno 17. 6. 2023.
- ^ "Gačanski park". zupa-otocac.hr. Pristupljeno 17. 6. 2023.