Nikola IV Frankopan
Nikola IV Frankopan (lat. Nicolaus de Frangepan) (*? - † 26. juna 1432.), hrvatski vlastelin, krčki knez iz roda Frankopana i hrvatsko-dalmatinski ban 1426-1432.
Biografija
urediRođen kao sin Ivana V Krčkog i Ane Goričke, kćerke Meinharda VII iz vlasteoske porodice knezova Goričkih, Nikola Frankopan prvi je pripadnik svog roda koji je uzeo prezime Frankopan. Vrijeme njegova rođenja nije sa sigurnošću utvrđeno, mada se zna da su se njegovi roditelji oženili godine 1352. Tokom vremena on je postao jedan je od najmoćnijih članova u historiji svoga roda.
Nakon očeve smrti 1393. godine, naslijedio je porodične posjede kojima je upravljao zajedno s majkom Anom.[1] Nosio je titulu kneza krčkog i modruškog, a kralj Žigmund Luksemburgovac ga je potvrdio za rapskog kneza, nagradivši ga za vjernu službu. Nikola je svoje posjede proširio i kupnjom Ribnika kraj Ozlja od Mikca Prodavića za 9.000 dukata, a 1397. kralj mu je predao i grad Ozalj za 17.000 dukata.[2]
Na prijelazu iz 14. u 15. vijek, za vrijeme dinastičkih borbi u Hrvatskoj i Ugarskoj, Nikola je privremeno pristupio Ladislavu Napuljskom, ali 1403. ponovo je na Žigmundovoj strani. Godine 1404. Rabljani ga izabraše za doživotnog kneza te je dobio od kralja Žigmunda darovnicu za grad Ozalj i Klokoč. Sklopio je savez sa knezom Ivanišem Nelipićem uperen protiv Ladislava Napuljskog, koji je potvrđen 1411. godine zarukama Nikolinog sina Ivana Anža Frankopana s Ivaniševom kćeri Katarinom.[3]
Za vrijeme ugarsko-mletačkog rata (1411-1413.) podupirao je kralja Žigmunda koji mu je 1412. godine potvrdio matični krčki posjed. Tokom novog ugarsko-mletačkog rata (1418-1420.) opustošeni su mu posjedi, a uskoro se sukobio i s grofovima Celjskima, koji su mu na ime miraza nećakinje Elizabete oduzeli dio ostrva Krka, Trsat, Bakar i Bribir. Sukob je razriješen na budimskom dvoru 1424., a sporni posjedi ostali su u vlasništvu porodice Frankopan.[4]
Godine 1426. Nikola Frankopan postao je hrvatsko-dalmatinski ban. Kralj Žigmund založio mu je gradove Bihać, Ripač, Knin, Vrliku, Ostrovicu, Skradin te još neke svoje posjede za 28.000 dukata.[5] U to se vrijeme (prema nekim izvorima već 1422. godine, a prema drugima 1428.) počeo nazivati Frankopan. Papa Martin V potvrdio mu je 1430. srodstvo sa starorimskom patricijskom obitelji Frangipana, koji su se pozivali na antičko porijeklo iz roda Anicija.[6]
Za vrijeme svog života Nikola IV objedinio je sve porodične posjede i doveo moć Frankopana do vrhunca. Nakon njegove smrti, njegovo razgranato potomstvo podijelilo je ta imanja na osam dijelova i od tada polako započinje pad frankopanske snage i utjecaja. Budući da se ženio tri puta (žene su mu bile Doroteja Gorjanski (1405. godine), Marta Iločka - kćerka mačvanskog bana Mirka Iločkog i sestrična budućeg moćnog slavonskog bana i bosanskog kralja Nikole Iločkog - te Blanka Sforza), imao je brojno potomstvo (ukupno jedanaestoro djece) koje će stvoriti nekoliko značajnih grana porodice pa će od tada njegovi potomci osim prezimena Frankopan nositi i nazive kao što su na primjer Cetinski, Ozaljski, Tržački i Slunjski.
Također pogledajte
urediBilješke
urediLiteratura
uredi- Hrvatski biografski leksikon, Zagreb, 1998.