Škotsko visočje
Škotsko visočje (engleski: the Highlands; škotski gelski: A' Ghàidhealtachd; škotski: the Hielands) historijska je regija Škotske. Obuhvata veći dio sjeverne i zapadne Škotske, a kulturološki se počela razlikovati od Nizija krajem srednjeg i početkom novog vijeka, kad je germanski škotski jezik zamijenio škotski gelski u većem dijelu Nizija.
Naziv "Visočje" koristi se za područje sjeverno i zapadno od gorskog graničnog rasjeda iako tačne granice nisu jasno definirane, posebno s istočne strane. Veliki Glen, koji se nalazi između Grampijanskih planina na jugoistoku i Sjeverozapadnog visočja, razdvaja regiju na dva dijela. Škotski gelski naziv A' Ghàidhealtachd doslovno znači "mjesto Gaela" i među govornicima škotskog gelskog jezika tradicionalno se odnosi na Zapadno otočje i Visočje. Stanovnici Visočja obično se nazivaju Gorštaci (engleski: Highlanders).
Regija je veoma rijetko naseljena i u njoj se nalazi veliki broj planinskih lanaca, kao i najviša planina Britanskih ostrva, Ben Nevis. Prije 19. vijeka Visočje je imalo mnogo veći broj stanovnika, ali zbog raznih faktora, posebno represije nakon ugašenog Jakobitskog ustanka 1745., kao i masovnog progona stanovništva koji je uslijedio, poznat pod imenom "Raščišćavanje Visočja" i iseljavanja stanovništva u urbana područja kao posljedica industrijske revolucije, Visočje se danas ubraja u najrjeđe naseljena područja u Evropi. Sa 9,1 stanovnika po km2 u 2012, gustoća stanovništva ove regije manja je više od sedam puta u odnosu na cijelu Škotsku.[1]
Reference
uredi- ^ "Highland profile - key facts and figures". The Highland Council. Pristupljeno 2. 6. 2014.
Vanjski linkovi
uredi- Am Baile – Historija i kultura Visočja na engleskom i škotskom gelskom
- Community portal site
- Vodič za šetnju
- National Library of Scotland: SCOTTISH SCREEN ARCHIVE (izbor arhivskih filmova koji se odnose na Škotsko visočje)
- Lairds of Battle - ratna djelovanja u Visočju u 16. i 17. stoljeću
- Garnett, Thomas (1800) Observations on a tour through the Highlands and part of the western isles and Scotland, particularly Staffa and Icolmkill, in two volumes Arhivirano 10. 3. 2016. na Wayback Machine