Šehova pećina (Radonjići)
Šehova pećina ili Šehova tekija predstavlja manji speleološki objekat i nalazi se na teško pristupačnim obroncima brda Radogost, u blizini sela Radonjići, između Visokog i Vareša. Pećinu čine dvije prostorije umjetno oblikovane u polukrug sa vještački poravnatim dnom. U pećini postoji uklesan mihrab.[1] Cijelu unutrašnjost pećine osvjetljava dnevno svjetlo.
| Šehova pećina | |
|---|---|
| Šehova tekija | |
| Lokacija | Radonjići, Vareš, Bosna i Hercegovina |
| Opasnosti | Nepristupačan teren |
| Pristup | Težak pristup |
| Rasvjeta | Ne |
Kulturna pozadina
urediŠehova pećina je jedno od svetih mjesta u bosanskoj svetoj geografiji i za nju se vezuje klanjanje i obavljanje derviškog zikra, no zbog teškog uspona do ove pećine nema masovnih posjeta. Hadžijahić smatra da je pećina prvobitno služila nekom ranijem obredu i kao najprihvatljivije rješenje mu se čini da je to mjesto ""greb i hram". "Hram i greb" bi pripadali Radohni Krstjaninu, koji je pisao poznatu Kulinovu ploču, a čije ime se sačuvalo u nazivu obližnjeg sela Radonjići.[1] U blizini Šehove pećine nalaze se dvije male vještački nastale pećine u Crvenoj stijeni. Miljenko Filipović pominje da su u stijeni navodno živjela dva Arapina koji su sahranjeni jedan u turbetu u Podvinjcima kod Visokog, a drugi na Arapovcu, u turbetu oko 20 minuta hoda uz Radonjičku rijeku. Hadžijahić je pretpostavljao da je Crvena stijena zapravo Šehova tekija.[1]
Pećinska flora i fauna
urediU literaturi nema tragova o prisustvu pećinske flore i faune u Šehovoj pećini.
Istraživanja
urediPećinu su istraživali i o njoj pisali Muhamed Hadžijahić i Jasminko Mulaomerović.
