Zgrada željezničke stanice u Jezeru

Zgrada željezničke stanice u Jezeru nalazi se u stambenom naselju, na lijevoj obali rijeke Plive, općina Jezero, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 4. do 6. novembra 2015. Godine donijela je odluku da se stanica proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija donijelo je u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća).

Zgrada željezničke stanice u Jezeru

Historija

Izgrađena je 1913. godine kao jedini objekat u u Jezeru iz austro-ugarskog perioda. Bila je veoma značajan objekt u vrijeme industrijskog razvoja Bosne Hercegovine Austrougarska monarhija sagradila je i mnoge šumske i rudničke pruge u privatnom vlasništvu koje su služile za eksploataciju rudnog i šumskog bogatstva, kao i za putnički saobraćaj. U početku se nije moglo pristupiti eksploataciji šuma u većim razmjerama zbog nedostatka potrebnih komunikacija. Da bi se to postiglo, bile su potrebne velike investicije za izgradnju šumskih komunikacija, odnosno šumskih željezničkih kolosijeka. Pred kraj austrougarske uprave, krajem 1916. godine u Bosni i Hercegovini bilo je oko 1220 km šumskih pruga.

Najdužu mrežu šumskih željeznica izgradila je firma Steinbeiss u zapadnoj Bosni. Bavarski poduzetnik Otto Steinbeiss započeo je eksploataciju šumskih područja oko rijeke Sane na osnovu ugovora sa Zemaljskom upravom od 1892. godine na rok od 20 godina, a ugovorom od 1899. godine produžena mu je koncesija na narednih 10 godina.

Pruga Srnetica – Jajce puštena je u saobraćaj 10.01.1916. godine u dužini 107 km. Željezničke stanice na relaciji Jajce – Srnetica bile su: Jajce – Plivska Jezera – Jezero – Volari – Šipovo – Sokolac – Pliva – Podovi – Čardak – Podgora – Mlinište – Ovčara – Lisina – Tisova Kosa – Kurijeva Kosa – Potoci – Srnetica.

Raspadom Austro-Ugarske i stvaranjem Kraljevine SHS država postaje vlasnik poduzeća Steinbeiss. Ovo je preduzeće u avgustu 1919. preimenovano u ŠIPAD.

Poslije II svjetskog rata ove željeznice uključene su u mrežu Jugoslovenskih državnih željeznica (JDŽ) sa javnim prevozom putnika i roba. Zgrada je do 1970. godine služila prvobitnoj namjeni. Kada je Uprava Jugoslovenskih državnih željeznica (JDŽ) ukinula prugu Srnetica – Jajce, a do 1978. godine bile su ukinute sve uskotračne pruge.

Opis

Zgrada željezničke stanice u najvećoj mjeri sačuvana je u izvornom stanju bez obzira što se danas koristi za stanovanje.

Pravougaone je osnove dimenzija 12,99 X 11,47 m. Sastoji se od podruma, prizemlja i sprata. Visina od kote terena do sljemena iznosi 9,44 m. Spratna visina prizemlja iznosi 3,50 m, a visina prvog sprata iznosi 3,70 m. Dvokrakim drvenim stepeništem ostvarena je vertikalna komunikacija između prizemlja, sprata i podruma. Glavni ulaz u objekat nalazio se na sjeverozapadnoj strani ispred koje je prolazila trasa uskotračne pruge. Ulaz u objekat željezničke stanice bio je ostvaren preko dvoja jednokrilnih drvenih vrata kojima se prilazilo preko dva kamena stepenika. Danas su ti otvori zazidani i na njihovim mjestima se nalaze prozorski otvori.

Četvorovodni krov je drvene konstrukcije, a pokrov je crijep. Na krajevima fasada izrađeni su ukrasi od kamena, a iznad drvenih prozorskih otvora i vrata izrađena je dekoracija u obliku kamenih vijenaca.

Literatura

• Fevzija Ajdin, Historija željeznica Bosne i Hercegovine, Nacionalna univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovina, Sarajevo, 2006.
• Dževad Juzbašić, Izgradnja željeznica u BiH u svijetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kallayeve ere. Akademija nauka i umjetnosti BiH Sarajevo, 1974.