Vlatka Pokos
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Vlatka Pokos (Salzburg (Austrija), 22. mart 1970) jeste hrvatska pjevačica i voditeljica.
Biografija
uredi1989. godine započela je pjevačku karijeru kao članica popularne grupe Srebrna Krila, s kojom je idućih pet godina nastupala u dvoranama u Hrvatskoj i na turnejama u SAD-u, Kanadi, Australiji i širom Evrope.
1994 godine ostvarila je samostalnu muzičku karijeru. Njeni najveći hitovi iz ranije faze jesu "Metak", "Ne tražim ništa" i "Potroši sve".
Istovremeno se upustila u nove projekte voditeljske naravi. Kao voditeljsko lice prvi se puta pojavljuje na zagrebačkoj televiziji OTV, a potom i u live emisijama prve privatne televizije Mreža, vodeće nacionalne televizije HTV i konkurentske televizije Nova TV.
Na Hrvatskoj radioteleviziji bila je stalna voditeljica zabavno-muzičke emisije "Sedma noć", emisije "Pretežno vedro" i "Zlatni gong" te ljetne turneje pod nazivom "Ljetni gong", koja se prenosila uživo.
Također je učestvovala na brojnim festivalima, ujedno u ulozi voditeljice i izvođača pjevačkih i plesnih tačaka.
Na televiziji Nova TV vodila je projekt "Dan iz snova", niz nagradnih igara i ciklus emisija o filmu "U susret Oscaru".
Zapažena pojavljivanja u javnosti ubrzo su joj donijela titulu najbolje odjevene žene Hrvatske.
Festivali
uredi- 1993. Vino ljubavi (s grupom Srebrna Krila)
- 1994. Do viđenja (s grupom Srebrna Krila)
- 2002. Ja te dobro znam
Festival zabavne muzike Split:
- 1993. Ljubi me noćas (s grupom Srebrna Krila)
- 1994. Ako se ikada sjetiš (s grupom Srebrna Krila)
- 1997. Ljubav je tu
- 2006. Najbolje
- 1998. Ja te ljubim
- 2003. Poljubi me (feat. Jimmy)
- 2004. Što si me učinio takvom
- 2005. Ruke su mi vezane
- 2006. Ja još imam potrebu
Diskografija
uredi- 1991 - Zašto nisam miljenica sudbine (s grupom Srebrna Krila)
- 1995 - Petak (Maxi single)
- 1998 - Vlatka
- 2005 - Na dohvat ruke
Vanjski linkovi
uredi- Službena stranica Vlatke Pokos Arhivirano 1. 8. 2019. na Wayback Machine