Borovnica
Borovnica (latinski: Vaccinium myrtillus) biljka je iz porodice Vaccinium. Spada u vrstu divljeg voća i značajan je dio u ishrani nekih vrsta divljači. Cvjetovi su hermafrodični, to jest sadrže i tučak i prašnike (muške i ženske organe potrebne za razmnožavanje). Pčele mogu da pomognu oprašivanju, ali nisu neophodne. Borovnica je u mogućnosti da opraši samu sebe.
| Borovnica | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Ericales |
| Porodica | Ericaceae |
| Rod | Vaccinium |
| Vrsta | Vaccinium myrtillus |
.jpg)
Karakteristike
urediBorovnica je maleni višegodišnji grm. Neki primjerci mogu opstati i do 15 godina. Naraste od 10–60 cm, rijetko do 90 cm. Ima zeleni korijen, koji izbija iz rizoma. Listovi su joj od 1–3 cm dugi, ovalni ili eliptični. Listopadna je biljka, novi listovi izbijaju krajem aprila i početkom maja, a opadaju krajem septembra do oktobra. Biljka cvjeta u maju i junu, a plodovi sazrijevaju u julu i augustu. Plod je plavo-crna boba, sočna i sa mnogo sjemenki. Borovnica voli kiselo zemljište. Može da raste i na nadmorskim visinama i preko 2000 metara.
Upotreba
urediPlodovi borovnice su veoma hranjivi, jer su bogati željezom i vitaminima. Najčešće se koristi za spravljanje čajeva, sokova i marmelada. Ljekoviti dijelovi biljke su i listovi, plodovi i korijen, koji se sabiru prije sazrijevanja plodova i suše se na sjenovitom i zračnom mjestu. Plodovi se sabiru ljeti, nakon sazrijevanja, a suše se na suncu.
Primjena u narodnoj medicini
uredi| Hranjiva vrijednost po 100g | |
|---|---|
| Energija | 176 kJ |
| Ugljikohidrati | 7,4 g |
| Šećeri | 0 |
| Vlakna | 4,9 g |
| Masnoće | 0,6 g |
| Polinezasićene | 0,4 g |
| Bjelančevine | 0,6 g |
| Voda | 84,8 g |
| Vitamin A ekviv. | 6.0 μg (1%) |
| Vitamin B6 | 0.1 mg (8%) |
| Vitamin C | 30.0 mg (50%) |
| Vitamin E | 1.9 mg (13%) |
| Kalcij | 13 mg (1%) |
| Željezo | 0.7 mg (6%) |
| Magnezij | 2.0 mg (1%) |
| Fosfor | 13 mg (2%) |
| Kalij | 73 mg (2%) |
| Natrij | 1 mg (0%) |
| Cink | 0.1 mg (1%) |
| Procenti su relativni u odnosu na američke preporuke za dnevne potrebe odraslih osoba. Source: Deutsche Gesellschaft für Ernährung e. V. - DGE | |
Primjena borovnice u narodnoj medicini je vrlo široka. Mladi listovi kao čaj koriste se protiv proljeva, katara, stomačnih grčeva, kašlja i šećerne bolesti. Plodovi se upotrebljavaju protiv šuljeva/hemoroida, neredovne stolice, nadimanja, lošeg apetita i nametnika u crijevnom traktu.
Zrele i svježe borovnice su odlično pomoćno i dijetalno sredstvo kod problema sa jetrom, te problema sa žuči i žučnih puteva. Borovnica pokazuje i neke druge ljekovite karakteristike. U narodnoj medicini koristi se kao ljekovito sredstvo kod akutnih i hroničnih oboljenja želuca i probavnog trakta. Zbog prijatnog ukusa često se daje djeci za probleme ove vrste. Preporučuje se kod svih hroničnih dijareja.
Listovi borovnice u narodnoj medicini se koriste za snižavanje šećera u krvi (Diabetes mellitus). Osobina lista borovnice da snižava šećer u krvi naučno se pripisuje sadržaju antocijanin glikozida.
Ljekovite indikacije borovnice
urediInsuficijencija jetre, insuficijencija žuči. Enteritis, dijareja, dizenterija, dijareja kod djece, ateroskleroza, problemi sa cirkulacijom, dijabetes (listovi).
Preporučeno je borovnicu koristiti u svježem stanju, u količini koliko se može pojesti bez pretrpavanja. Sviježe iscijeđen sok od borovnice je također vrlo preporučljiv.
Hemijski sastav
urediOsnovni hemijski sastojci zrelih plodova borovnice su, šećeri, tanini, vitamini B i C. Plod sadrži i karotin, mirtilin (mirtilin hlorid) od kojeg potječe boja ploda, te albuminoid, pektin, mineralne soli, masna ulja i proteine. Plod borovnice također sadrži organske kiseline kao što su: limunska, jabučna, bezojeva, oksalna. U listovima borovnice ima više tanina nego u plodovima. Tanini koji se mogu naći u listu su: arbutin, antocijanovi glikozidi, neomirtilin. Ostali sastojci lista su cerilni alkohol, nekoliko organskih kiselina, eterska ulja, vitamin C i drugi.
Dodatna literatura
uredi- Wilfort, R. Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb, 1974.
- Vasa Pelagić, Pelagićev Narodni Učitelj, 1888.
- Dr. Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, Svjetlost, Sarajevo, 1984.
- Dr. Jovan Tucakov, Lečenje biljem, Vulkan izdavaštvo, 2014.
