Sedacija ili uspavljivanje je redukcija razdražljivosti ili uznemirenosti, davanjem ili sedativnih lijekova, općenito kako bi se olakšao medicinski postupak ili dijagnostička procedura. Primjeri lijekova koji se mogu koristiti za sedaciju uključuju propofol, etomidat, ketamin, fentanil i midazolam.[1]

Medicinska primjena

uredi

Uspavljivanje se obično se koristi u manjim hirurškim zahvatima kao što su endoskopija, vazektomija ili stomatologija i rekonstruktivna kirurgija, neke kozmetičke operacije, uklanjanje umnjaka ili visoke anksioznosti pacijenata.[2] Metodi sedacije u stomatologiji uključuju udisanje sedativa (dušik-oksida), oralno uspavljivanjem i intravensku (IV) sedaciju. Sedacija udisanjem se također ponekad naziva relativna analgezija. Sedacija se intenzivno koristi u intenzivnoj njezi, tako da pacijenti koji su se održavaju ventilacijom imaju unutartrahejsku cijev u dušniku. Također se može koristiti u dugoročnim snimanjima EEG mozga da pomogne opuštanju pacijenta.

Rizik

uredi

Mogući oblici rizika sedacije su opstrukcija disanja, apnea i hipotenzija, koji nisu rijetki u i zahtijevaju prisustvo zdravstvenog osoblja kojE JE odgovarajuće obučenO za otkrivanje i upravljanje tim problema.

Razine sedacije

uredi

Skala sedacije se koristi u medicinskim situacijama u kombinaciji za anamnezu u procjeni tekućeg stupnja sedacije pacijenata, kako bi se izbjegla mogućnost podsedacije (rizik da pacijent doživi bol ili patnju) i nadsedacije (rizik od neželjenih efekata, kao što je suzbijanje disanja, što bi moglo dovesti do smrti). Tipski, nivoi su:

  • (i) agitacija,
  • (ii) opuštanje,
  • (iii) odgovari samo na govor,
  • (iv) reagiranje na taktilne stimulacije,
  • (v) reagiranje samo na bolne stimulacije, i
  • (vi) nereagiranje na bolne stimulacije.[3]

Američko društvo anesteziologa je 2004. odobrilo slijedeće pokazatelje:

  • Minimalna sedacija – Normalni odgovori na govorne stimulanse;
  • Umjerena sedacija – Svrsishodni odgovori na verbalne / taktilne stimulacije. (To se obično naziva "sedacijom");
  • Duboka sedacija – Svrsishodni odgovori na ponovljene ili bolne stimulacije;
  • Opća anestezija – Neosjetljivost čak i bolne podsticaje.
Tok uspavljivanja (sedacije)[4]
Razina Opis
1 Zabrinuti i uznemireni pacijent
2 Pacijent kooperativan, orijentiran i tih
3 Pacijent odgovara na verbalna uputstva
4 Odgovori odmah na lagani dodir ili snažan podsticaj sluha
5 Letargični odgovori na taktilni ili slušni podsticaj
6 Nema odgovora na taktilne ili slušne podražaje

U Velikoj Britaniji, duboka sedacija se smatra dijelom spektra opće anestezije, za razliku od sedacije.

Snimanje pacijenta

uredi

Prije bilo kakvog korištenja oralnog metoda sediranja pacijenta, treba biti učinjeno snimanje stanja ili probir, kako bi identificirali mogući zdravstveni problemi. Prije korištenja sedacije, liječnici pokušavaju identificirati bilo koji od sljedećih faktotra, na osnovu kojih se odobrava:

  1. poznate alergije na lijekove i osjetljivosti,
  2. hipertenzija,
  3. oštećenje srca,
  4. stanje bubrega,
  5. ostali alergeni, kao što je lateks,
  6. historija srčanog ili moždanog udara ili prolaznog ishemijskog napada (TIA) (određeni oralni metodi uspavljivanje mogu ga izazvati)
  7. neuromišićni poremećaji (kao što je mišićna distrofija)
  8. Tekući popis lijekova i biljnih dodataka koje uzima pacijent.

Pacijent s bilo kojim od ovih uvjeta i rizika moraju biti upućeni na posebne postupke za smanjivanje rizika od ozljede pacijenta zbog načina umirenja.

Osim gore navedenih mjera opreza, s pacijentima treba obaviti razgovor, kako bi se utvrdilo da li oni imaju bilo koji drugi uvjet koji može dovesti do komplikacija, na liječenju.

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Brown, TB.; Lovato, LM.; Parker, D. (2005). "Procedural sedation in the acute care setting". Am Fam Physician. 71 (1): 85–90. PMID 15663030.
  2. ^ "Sedation Dentistry for Anxious Patients". Arhivirano s originala, 23. 9. 2014. Pristupljeno 2014. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |access-date= (pomoć)
  3. ^ "Continuum of Depth of Sedation: Definition of general anesthesia and levels of sedation/analgesia". American Society of Anesthesiologists. 2009. Arhivirano s originala (pdf), 20. 11. 2010. Pristupljeno 8. 9. 2016.
  4. ^ Guay Joanne, Précis d'anesthésie et de réanimation, PUM, 2001.

Vanjski linkovi

uredi