Uskršnji bunar

Uskršnji bunar je tradicionalni običaj ukrašavanja javnih seoskih bunara ili fontana oslikanim uskršnjim jajima i drugim ukrasima poput prije Uskrsa, koji je porijeklom iz Franačke Švicarske u slobodnoj državi Bavarskoj u Njemačkoj. Običaj se od 1980-ih vremenom proširio se na velike dijelove južne, središnje i istočne Njemačke .Raspored pisanica obično podsjeća na oblik krune pa se ponekad naziva i uskršnja kruna. Negdje se ne koristi za ukrašavanje bunara ili fontana, ali se također kiti ili postavlja na drugim prikladnim javnim mjestima.

Uskršnji bunar u Heiligenstadtu

Običaj

Uskršnje bunare u zajednicama obično se ukrašavaju od Cvjetnice (tradicionalno od Velike subote) i ostaju tako do dvije sedmice nakon Uskrsa. U to vrijeme mjesta s uskršnjim bunarima, koja se smatraju posebno lijepima, popularna su turistička odredišta. Fontane u Heiligenstadtu, Bieberbachu ili Schechingenu u Baden-Württembergu danas se smatraju turističkim atrakcijama, koje posjećuju brojne autobusne grupe iz Münchena, Dresdena, Stuttgarta i drugih velikih gradova. U Heiligenstadtu je u jednom danu izbrojano oko 80 autobusa.

Historija

Po nepouzdanim usmenim predanjima prvi put su uskršnji bunari okićeni u Aufseßu oko 1909. Razlozi porijekla običaja ukrašavanja uskršnjih nunara u franačkoj Švicarskoj nisupoznati. Osim kršćanskih tumačenja, često se kao objašnjenje navodi nedostatak vode u Franačkoj Švicarskoj, zbog čega je vodoopskrba bila posebno važna. Uz nastanak uskršnjih bunara više puta se povezivalo i temeljito čišćenje bunara i izvora, važnih za opskrbu pitkom vodom i uklanjanje jesenske i zimske nečistoće, koje se uglavnom provodilo zajedničkim snagama. No, puno je vjerojatnije da će uskrsne fontane odmah u startu biti okrenute turistima. U Franačkoj Švicarskoj, a posebno u regiji oko Muggendorfa, koja je usko povezana s pojavom uskršnjih bunara oko 1910, od početka 19. vijeka postoji živahan turizam. Uskršnji bunari postale su magnet za posjetitelje nedugo nakon što su se prvi put spomenule u inače prilično rijetko posjećenom proljetnom razdoblju. Već dvadesetih godina 20. vijeka pojavila su se prva (pogrešna) tumačenja uskršnjih bunara kao ostataka slavenskih ili "poganskih običaja". Tridesetih godina 20. stoljeća te je ideje djelomično usvojila regionalna nacistička propaganda i uskršnje bunare reinterpretirale su kao "germanski" običaj s drevnim korijenima u "izvornom kultu naših predaka". No, vjerojatno zato što im se pripisivalo slavensko podrijetlo i zato što nisu bile raširene u odnosu na danas, uskršnji su bunari dobile manje pažnje i manje su korištene za nacističku propagandu.

Racioniranje jaja, pad turizma i pad važnosti fontana zbog suvremenih vodoopskrbnih sustava značajno su smanjili običaj uskrsnih fontana tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. Kako bi navodno "stari" običaj spasili od izumiranja, od 1952. nürnberški liječnik i istraživač dvoraca Hellmut Kunstmann i njegova supruga energično su se založili za nastavak postojanja uskršnjih bunara. Ovo opredjeljenje, zajedno s turističkim marketingom uskršnjih bunara, koji je ponovno započeo u poslijeratnim godinama, doveo je do usvajanja "običaja" u brojnim drugim zajednicama u Franačkoj Švicarskoj i šire u godinama koje su uslijedile. Još 1920-ih i 1930-ih godina uskršnji bunari proširili su se iz franačke Švicarske u druge dijelove Bavarske i susjedne Tiringije, iako nakratko. Međutim, fontane i bunari su postale masovnije tek 1970-ih i 1980-ih godina. Uskrsne autobusne ture turističkih grupa do uskršnjih bunara u Franačkoj Švicarskoj i velikim dijelovima južne Njemačke sada su važan izvor prihoda za lokalne i regionalne turističke i ugostiteljske tvrtke.

Rasprostranjenost

Od 1980-ih, uskršnji bunari su se proširile i izvan Franačke Švicarske. Sada postoje uskršnji bunari u velikim dijelovima Bavarske, Hessena, Tiringije, Saksonije, Porajnja-Falačke i Saarlanda. Konkretno, gradovi Schechingen i Oberstadion u Baden-Württembergu, koji osim uskršnjeg muzeja grade i trenutačno najveću uskršnju fontanu u Njemačkoj s gotovo 27.000 jaja (od 2014), etablirali su se posljednjih godina kao središta turizma uskršnjih bunara izvan Frankonije. Od sredine 2000-ih uočeno je i širenje uskršnjih bunara prema sjeveru. Na primjer, 2006. godine, gradski odjel za marketing Haselünnea u Emslandu uveo je ukrašavanje lokalnih bunara i pumpi.

Galerija

• 
  Pisanice u Bieberbachu (2004)
• 
  Uskršnji bunar okićen pisanicama sa mnotivima Isusa (2005)
• 
  Uskršnji bunar u Tiefenpölzu (2009)
• 
  Uskršnji bunar u Münchsteinachu (2010)
• 
  Uskršnji bunar Retternu (2014)
• 
  Uskršnji bunar ispred dvorca Turnau (2015)
• 
  Vereister Osterbrunnen vor dvorca Fantaisie u Eckersdorfu (2013)