Umirući rob

Umirući rob je skulptura italijanskog renesansnog umjetnika Michelangela Buonarrotija. U to vrijeme stvorena su neka od njegovih najvećih umjetničkih djela, a mnogi drugi kipovi ostali su nedovršeni, bilo zbog nezadovoljstva rezultatom rada ili zato što više nisu bili u njegovim planovima. Među njima bila je i serija od šest različitih skulptura robova, od kojih su neki dovršeni, a drugi nedovršeni. Četrnaest reprodukcija skulpture Umirućeg roba krase gornji sprat 12. policijske stanice u pariskom arondismanu.

Michelangelova skulptura Umirući rob, Louvre u Parizu

Historija

Godine 1505. godine papa Julije II naložio je Michelangelu da mu sagradi grobnicu u Rimu. Bio je to ambiciozan i grandiozan projekat, osmišljen da odražava moć i slavu vladara čitavog hrišćanstva, koji je trebao obuhvaćati četrdeset velikih statua. Michelangelo je otputovao u Carraru kako bi nadgledao odabir mramora za projekat. Tamo je proveo šest mjeseci ili više birajući, odbacujući i kupujući velike blokove mramora od kojih će sagraditi mauzolej. Međutim, papa je morao finansirati i druge projekte, poput izgradnje nove Bazilike svetog Petra i vojnih pohoda, a njegovo oduševljenje grobnicom naizgled je splasnulo do trenutka kada se Michelangelo vratio u Rim. Michelangelo je frustriran napustio Rim i tek kad je papa Julije II izvršio diplomatski pritisak na grad Firencu, odatle je poslat da se vrati u Rim.

Po povratku, međutim, Michelangelu je naloženo da radi, ne na grobu pape Julija II, već na fresci za strop Sikstinske kapele koju je sagradio papa Siksto IV. Sugerira se da se Michelangelo trudio da izbjegne ovu narudžbu za fresku s obrazloženjem da on zapravo uopšte nije bio slikar, već kipar. Ipak, uprkos svojoj početnoj nespremnosti, u četiri godine samostalno je izradio jedno od njegovih najznačajnijih umjetničkih djela. Nakon završetka stropa Sikstinske kapele, Michelangelo se vratio svojim radovima na grobnici pape Julija II i izradio tri skulpture: Umirući rob, Pobunjeni rob i Mojsije. Nakon smrti pape Julija II, planovi za njegovu grobnicu pretrpjeli su nekoliko promjena, a Michelangelo je u intervalima radio na projektu do njegovog završetka 1545. godine. Skulptura Umirući rob urađena je između 1513 - 16 godine, a trebala je biti postavljena zajedno s drugom figurom, Pobunjeni rob, na grobu pape Julija II. Michelangelo je kasnije poklonio ove dvije skulpture Robertu Strozziju u znak zahvalnosti za njegovo velikodušno gostoprimstvo. On je boravio u Strozzijevoj kući u Rimu za vrijeme njegove bolesti 1544 - 46 godine. Strozzi je kasnije prevezao skulpture sa sobom u Francusku, kada je protjeran iz Italije. Tako su na kraju skulpture iz Michelangelove serije robova postale dio francuske nacionalne umjetničke zbirke 1793. godine.

Opis i stil

Umirući rob je mramorna skulptura visine 2,15 metara, koja se danas nalazi u Louvre muzeju u Parizu. Ova skulptura smatra se najfrontalnijom iz serije Michelangelovih robova. Vjeruje se da je vjerovatno bila namijenjena postavljanju ispred pilastra lijevo od sredine groba. Uvriježeno je mišljenje da mladić prikazan u ovoj skulpturi uopšte ne umire, već je apsorbiran u stanje nalik snovima koje je negdje između "tromosti senzualnosti adolescentne efebe (efeba: mladić iz antičke Grčke podvrgnut vojnoj obuci) i čežnjivosti zarobljenika koji nikoga nije sputao da ga tako čvrsto vežu opasujući njegove grudi i ramena. Primjetno je kako tijelo stoji u nesigurnoj ravnoteži, a gesta njegove lijeve ruke vrlo je slična onom boginje Venere koja otkriva svoje čari. Madžarski historičar umjetnosti i jedan od vodećih stručnjaka za umjetnost Michelangela Charles de Tolnay jednom je opisao ovu skulpturu kao "sanjivog adolescenta koji pokušava da se otrgne od spavanja". U Umirućem robu Michelangelo prikazuje trenutak prilikom smrti, kada se iz tijela iscrpljuju i posljednji dijelovi njegove vitalnosti i postaje samo beživotna materija. Italijanski renesansni velikan nam pokazuje mladića izgubljenog u snu poput malaksalosti i prihvaćanja njegovog oslobađanja od životnih borbi. Povezi oko njegovih grudi ukazuju na njegovo zarobljeno stanje. Michelangelovo prikazivanje savršenog oblika mladosti i nesvjesne seksualnosti u njegovom držanju snažno dočarava ljepotu njegove trome seksualnosti u životu. Ako ništa više, ovo je jedan od mnogih primjera seksualne dvosmislenosti koji karakteriziraju toliko Michelangelovih aktova. Iako teško uočljiv, na ovoj skulpturi može se vidjeti jedva isklesani lik majmuna koji u šapama drži okrugli predmet. Godine 1976. historičar umjetnosti Richard Fly napisao je da " skulptura Umirući rob sugerira trenutak kada život kapitulira pred neumoljivom silom mrtve materije".