Autkrosing
Autkrosing ili ukrštanje van srodstva je oblik ukrštanje između različitih pasmina/rasa/sorti, bez zajedničkih predaka. To je praksa unošenja nepovezanog genetičkog materijala u uzgojnu liniju. Povećava genetičku raznolikost, smanjujući tako verovatnoću da će jedinka biti podložna bolestima ili genetičkim anomalijama. Ovaj postupak je sada norma najsvrhovitijeg uzgoja životinja, suprotno onome što se obično smatra. Uzgajivač linija sa autkrosingom želi ukloniti nepoželjne osobine, upotrebom "nove krvi". Kod dominantnih osobina, još uvijek se može vidjeti izraz crta i mogu se ukloniti takve osobine, bilo da su one prevaziđene, linijske ili pasminske. S recesivnim osobinama, prekrivanje omogućava da se one provlače kroz pokoljenja posmatrane populacije. Uzgajivač koji primjenjuje autkrosing, tada može imati jedinke sa mnogo štetnih gena koji se mogu izraziti naknadnim inbridingom (ukrštanjem u srodstvu). Sada postoji mnoštvo štetnih gena kod svake jedinke u mnogim pasminama pasa.[1]
Povećavanje varijacija gena ili alela u genskom fondu može zaštititi od istrebljenja putem raznih oblika stresa iz okoline. Naprimjer, u tom kontekstu, nedavna studija veterinarske medicine pokušala je utvrditi genetičku raznolikost unutar pasmina mačaka.[2]
Smatra se da je auttkrosing "norma" u divljini. Kod biljaka, to se obično dovodi u vezui sa autonekompatibilnostima.
Uzgajivači koji primjenjujuinbriding unutar svog genetičkog bazena, pokušavajući zadržati poželjne osobine i odstraniti one koje su nepoželjne. Kad se počnu pojavljivati nepoželjne osobine, biraju se parenja koja će utvrditi je li neka osobina recesivna ili dominantna. Uklanjanje osobine izvodi se uzgojem dvije jedinke za koje se zna da ih ne nose.[3]
Gregor Mendel koristio je autkrosing u eksperimentima s cvjetovima. Potom je rezultiralo potomstvo kako bi spoznao obrasce nasljeđivanja, koristeći ukrštanje braće i sestara, i unatražno ukrštanje (bek-krosing) sa roditeljima kako bi utvrdio kako nasljeđivanje funkcionira.[4]
Charles Darwin, u knjizi „Efekti ukrštanja i samooplodnje u biljnom carstvu“ (The Effects of Cross and Self-Fertilization in the Vegetable Kingdom), došao je do jasnih i definitivnih spoznaja u vezi sa adaptacijskim dobitima ukrštanja van srodstva (autkrosinga).[5]:462 Naprimjer, tvrdio je (na stranici 462) da „potomci iz spajanja dviju različitih jedinki, pogotovo ako su njihovi potomci podvrgnuti vrlo različitim uvjetima, imaju ogromnu prednost u visini, težini, životnoj snazi i plodnosti nad samoplodnim potomstvom bilo kojeg od istih roditelja". Smatrao je da je to zapažanje dovoljno dovoljno da objasni prednost autkrosinga u seksualnoj reprodukciji. Smatra se da nedostaci samoplodnog potomstva ([inbreedinška depresija]) u najvećoj mjeri posljedica homozigotnoj ekspresiji štetnih recesivnih mutacija,[6] a za kondicijske prednosti (fitnes) autkrosinškog potomstva smatra se da su u velikoj mjeri posljedica heterozigotnog maskiranja takvih štetnih mutacija.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Sharp, C.A. (26. 2. 1999). "The Downside of Inbreeding: It's Time For a New Approach". Canine-Genetics.com. Double Helix Network News Vol. VII, No. 1 (Winter 1999). Arhivirano s originala, 26. 1. 2012.
- ^ "Feline Genetics". UC Davis Veterinary Genetics Laboratory. Arhivirano s originala, 12. 3. 2009.
- ^ David M. Hillis. "Inbreeding, Linebreeding, and Outcrossing in Texas Longhorns". University of Texas at Austin.
- ^ "Mendel's Paper (English - Annotated)". www.mendelweb.org.
- ^ "Darwin, C. R. 1876. The effects of cross and self fertilisation in the vegetable kingdom. London: John Murray". darwin-online.org.uk. Arhivirano s originala, 19. 2. 2016. Pristupljeno 4. 7. 2020.
- ^ Bernstein H, Hopf FA, Michod RE (1987). "The molecular basis of the evolution of sex". Adv. Genet. 24: 323–70. doi:10.1016/s0065-2660(08)60012-7. PMID 3324702.