Tvrđava Srebrenik
Tvrđava Srebrenik je srednjovjekovna tvrđava na području današnje općine Srebrenik, Bosna i Hercegovina. Decembra 2004. godine, tvrđava Srebrenik proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.[1]
_jeste_lepe.jpg)
Lokacija
urediNalazi se na sjeveroistočnim obroncima planine Majevice, u selu Gornji Srebrenik, oko 5 km udaljenom od Srebrenika. Sagrađena je na visokoj, strmoj i skoro nepristupačnoj stijeni iznad doline rijeke Tinje. Ispod najpristupačnijeg dijela tvrđave napravljen je dubok prokop, tako da je pristup moguć samo preko mosta. Udaljena je 5 km od savremenog puta Tuzla-Županja, ili Tuzla-Lončari-Brčko.[1]
Opis
urediTvrđava je podignuta na stijeni koja se izdiže od okolnog terena u visini od oko 50 do 70 m. Visinska razlika između najniže tačke na kojoj se nalazi kula III i najviše tačke na palati je oko 13 m. Stoga je cijela tvrđava stiješnjena na površini od oko 60 x 30 metara. Jugoistočno od kapi-kule, ispred prokopa, udaljena oko 17 m od ulaza u tvrđavu, nalazi se ruševina detaširane kvadratne kule (dužina stranica 7 m).
Bedemi tvrđave i vanjski dijelovi zidova svih kula i obora, koji su zajedno sa bedemima činili odbrambeni omotač tvrđave, su debeli oko 1,5 m, dok su svi ostali zidovi unutar bedema tanji. Cijela tvrđava je izgrađena u jednom potezu. U njoj su: četiri kule, obor, cisterna i stambena zgrada sa podrumom.
Pošto je u periodu od 1975. do 1978. godine Srebrenik temeljito konzerviran, a 2003. godine napravljen novi solidan most za pristup tvrđavi, danas nema većih oštećenja.[1]
Historija
urediNema poznatih historijskih izvora koji bi jasno ukazali na godinu izgradnje ove tvrđave ili na njenog graditelja. Najstariji izvor u kojem se izričito spominje Srebrenik je povelja bana Stjepana II Kotromanića iz 1333. godine.
Nalazila se na tadašnjim važnim vojnim putevima, što je tvrđavi davalo strateški značaj.[2] Već 1363. godine, kralj Ludovik I šalje vojsku prema Bosni, na čijem čelu je bio njegov palatin Nikola Kont, a koja je pretrpjela teške gubitke pod Srebrenikom.[3]
Srebrenik je pao pod mađarsku vlast 1393. godine, za vrijeme pohoda mađarskog kralja Sigismunda. Od tada su učestali mađarski vojni pohodi na Bosnu. Mađari su još u tri navrata zauzimali Srebrenik, 1405., 1408. i 1410. godine. Tvrđavu su zatim dali kao poklon srpskom despotu Stefanu Lazareviću, iako je i dalje služila kao mađarski garnizon.[4][5][6] Kralj Stjepan Tomaš uspio da na kratko vrijeme tvrđavu vrati pod bosansku upravu 1433. godine, ali je već 1452. godine osvaja Đurađ Branković, nećak Stefana Lazarevića, koji je daje mađarskoj vlasti.[6]
Osmanlije 1462. godine osvajaju Srebrenik, a iduće godine srušili su Bosansku kraljevinu. Zbog logističkih neuspijeha i iznenadne epidemije, Osmanlije su se pronašli primorani da napuste Srebrenik, što je iskoristio Matija Korvin, koji je osvojio Srebrenik, a zatim ga 1464. godine predao titularnom kralju Bosne Nikoli od Iloka. Iste godine osnovana je Srebrenička banovina.[7][8]
Srebreničku banovinu Osmanlije osvajaju između 1510. i 1519. godine i u Srebreniku uspostavljaju svoju posadu.
Širenjem granica Osmanskog carstva na sjever i sjeveroistok, tvrđava gubi na značaju, stoga je ostala ili skoro ili potpuno napuštena. Kao posljedica ostaju nepopravljena oštećenja.
Poslije Karlovačkog mira, tvrđava još jednom postaje strateški značajna. Austrijski špijuni izvještavaju samo to da je Srebrenik stara tvrđava.[9] Popravke su vršene u nekoliko navrata, prve već 1756. godine, ali njihov opseg i rezultat nije poznat.[10]
Odlaskom zadnjeg vojnika, tvrđava biva potpuno napuštena od 1835. godine. Jedino je osmanska džamija, izgrađena u 16. stoljeću, ostala održavana narednih decenija.[11][12]
Reference
uredi- ^ a b c "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika". old.kons.gov.ba. Arhivirano s originala, 26. 9. 2021. Pristupljeno 22. 6. 2020.
- ^ Kovačević-Kojić, Desanka (1978). Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države. Veselin Masleša. OCLC 832985059.
- ^ Kristó, Gyula. (1988). Az Anjou-kor háborúi. Budapest: Zrínyi Katonai Kiadó. ISBN 963-326-905-9. OCLC 20810135.
- ^ Handžić, Adem (1975). Tuzla i njena okolina u XVI vijeku. Tuzla.
- ^ Jireček, Josip (1951). Trgovački drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku. Sarajevo. str. 146.
- ^ a b Jalimam, Salih (2004). "Srednjovjekovna historija Srebrenika". Biljeg Srebrnika. Srebrenik (1): 39–52.
- ^ Nilević, Boris (1996). "Sjeveroistočna Bosna u tokovima evropske srednjovjekovne povijesti. Prilog historiji Srebreničke banovine". Bosna Franciscana: 116–122.
- ^ Engel, Pál, 1938-2001. (2001). The realm of St. Stephen : a history of medieval Hungary, 895-1526. London: I.B. Tauris. ISBN 1-86064-061-3. OCLC 46570146.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Bodenstein, Gustav. ((19-?)). Povijest naselja u Posavini god. 1718-1739. OCLC 41081805. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|date=(pomoć) - ^ Kreševljaković, Hamdija, 1890-1959. (1952). Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom. Masleša. OCLC 41429121.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Kreševljaković, Hamdija. (1953). Stari bosanski gradovi = Vieux bourgs bosniaques. [s. n.] OCLC 440077584.
- ^ Basler, Đuro (1957). "Stari grad Srebrnik i problematika njegove konzervacije". Naše starine. 4: 119–130.
Vanjski linkovi
uredi
- Stari grad Srebrenik, klix.ba