Turhan Emin-begova džamija

Turhan Emin-begova džamija je najstarija džamija u Bosni i Hercegovini koja se nalazi u Ustikolini kod Goražda.

Historija uredi

 
Ustikolina 1939. godine

Džamija se nalazi u središtu Ustikoline. Objekat je kvadratnog oblika sa vanjskim dimenzijama 13,30 m x 14,5 m. Nije poznato ko je osnivač ove džamije kao ni godina gradnje. Prema narodnom predanju, džamiju je sagradio Turhan Emin beg oko 1448. godine koji je ukopan u groblju na Presjeci kod Ustikoline. Na nišanu nalazi se sljedeći natpis na arapskom jeziku u prozi i ispisan sulus-pismom: Preselio je pokojni T(urhan …be)g sin…hercegovački sandžak-beg. Neka bog (oprosti grijehe) njemu, njegovim roditeljima i svim vjernicima, (devet stotina) šezdeset i devete.

 
Nišan Turhan Emin-bega u Ustikolini (umro 1561-62 godine)

Prema mišljenju Mehmed Mujezinovića godina smrti pokojnika nije nikako mogla biti 869. po islamskom kalendaru (1465), kako neki izvori navode, nego 969 (1561/62). Njegov nišan predstavlja tipičan primjer nišana iz 16. stoljeća, kao i jezik i stil pisanja natpisa. Osnivač džamije sigurno nije bio Turhan Emin-beg jer je on umro 1561/62. godine. Turhanovo ime je vremenom potisnulo u zaborav ime pravog osnivača džamije. Pored džamije nalazi se groblje od oko 50 nišana. U dvorištu džamije nekada se nalazio mekteb i jedna česma koju je sagradio Salihaga Tataragić. U Drugom svjetskom ratu džamija je uništena, ali je ubrzo obnovljena.[1] Osmanski putopisac Evlija Čelebija prolazeći ovim krajevima 1664. godine spominje u Ustikolini, između ostalog, jednu džamiju, mesdžid i tekiju.[2]

Mujezinović je dao detaljan arhitektonski opis džamije:

Od same džamije prije konzervacije postojala je dobro sačuvana munara i obimni zidovi skoro kvadratne osnove (vanjske dimenzije 13,80X14,5 m). Inače munara ove džamije pretstavlja savršen kamenorezački rad. Upotrebljeni kamen je sitnozrnata miljevina. Tesani kvaderi zidani su u slojevima koji odgovaraju visinama stepenica, koje idu do vanjskog zida munare i na taj način u obliku spirale povezuju cijelu konstrukciju u jednu čvrstu cjelinu. Spojnice rezanog kamena skoro su nevidljive, a upotrebljeni malter je velike tvrdoće i nije identičan sa običnim krečnim malterom obimnih zidova. Portal džamije je također savršeni kamenorezački rad koji je jače oštećen kao i minber koji je potpuno oštećen. Zidovi džamije zidani su kamenom lomljencom u krečnom malteru i upadljivo odudaraju od načina zidanja munare. Šatorasti krov, musandara, ćurs 1 stupovi vanjskih sofa bili su od drveta. Do Prvog svjetskog rata pokrov džamije bio je olovni, koji je zatim zamijenjen katranastim papirom i konačno crijepom. Džamija je nekada bila pod kupolom. [3]

Džamija je ponovo uništena početkom rata u Bosni i Hercegovini 1992, a obnovljena je 2007. godine.

Reference uredi

  1. ^ M.Mujezinović. E.Dimitrijević, Džamija na Ustikolini, Naše starine II, 1954, str. 138-143
  2. ^ Čelebija, Evlija, (2012), Putopisi, str. 131, prijevod Hazim Šabanović, Bosanska riječ, Dječija knjiga
  3. ^ M.Mujezinović. E.Dimitrijević, Džamija na Ustikolini, Naše starine II, 1954, str. 143-144