Turbe Šejh-Gaibije

Turbe Šejh-Gaibije predstavlja objekat memorijalne arhitekture Bosne i Hercegovine i nalazi se u općini Gradiška. Proglašeno je, zajedno sa haremom za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Historija

Jedna od najistaknutijih ličnosti iz historije Gradiške je šejg Gaibija ili Gaib-efendija. Živio je u drugoj polovini 17. stoljeća i pripadao je derviškom redu ″Dživletlija″.

Najstariji zapis o Gaibiji nalazi se u knjizi «Liber memorabilium parochiae Vetero Gradiscanae» (Spomenica Župe Stara Gradiška) u župnom dvoru u Staroj Gradišci. Knjiga je pisana rukom, početkom 18. stoljeća. Slavonci su ga smatrali velikim prorokom i iscjeljiteljem, jer se na jednom mjestu spominje da je ljude liječio od kuge.

Gaibija bio je veoma obrazovan, i u svoje vrijeme, među ostalim šejhovima uživao je veliki ugled, dok orijentalista Fehim Nametak piše da je šejh Gaibija bio i zagonetna ličnost.

Kada je izbio austrijsko-turski rat 1683. godine, Gaibija je, prema zapisima, prorekao velikom veziru Kara Mustafa-paši neuspjeh kod Beča, što se i dogodilo. Kada se osmanlijska vojska povlačila preko Save, Gaibiju je ubio jedan vojnik, pošto je ovaj odbio da se sa njima povuče. Austrijski kapetan Makar, koji je bio upoznat sa Gaibijinim svetim znanjima, naredio je da ga sahrane blizu tvrđave uz rijeku Savu gdje je i ubijen. Kasnije mu je na tom mjestu podignuto turbe. Pretpostavlja se da je rodom iz Livna i da je živio u Banjoj Luci, Carigradu, Kupresu, i Gradišci.

Gaibijino turbe jedno je od rijetkih bošnjačkih i islamskih spomenika koji nije srušen u minulom ratu.

Opis

Gaibijino turbe sada nalazi se u haremu Tekije, gdje je preneseno 1954. godine iz Stare Gradiške. Prilikom prenošenja turbeta nije napravljena vjerna rekonstrukcija starog turbeta. Prema tadašnjim zapisima staro turbe je bilo nešto većih dimenzija i bilo je solidnije građeno. Gaibijin mezar prikriven je zelenom čohom sa ispisanim ajetima iz Kur'ana. Podignuta su dva nišana, a onaj veći iznad glave ima isklesanu čalmu sa sabljom. Postoji nekoliko čiraka ( svijećnjaka). Jedan zapis spominje ″veliko kandilo″ koje je gorjelo petkom i za vrijeme mjeseca ramazana.

Turbe je u osnovi dimenzija 3,76 x 3,66 m, visina zidova do vijenca krova je 2,85 m, a visina krova je 0,80 m. Krov je četvorovodni sa drvenom krovnom konstrukcijom, a prekriven je zelenim limom sa alemom na vrhu. Prozori su polukružno zasvedeni, a ulazna vrata su od masivnog drveta.  Fasada je malterisana i obojena bijelom bojom.

Literatura

• Fejzulah Hadžibajrić, Risala šejha Mustafe Gaibije, Anali Gazi-Husrefbegove biblioteke, knjiga VI, Sarajevo
• Tafro, Naše starine br. II, Sarajevo, 1954.

Vanjski linkovi

Turbe u Gradiški