Tumuli ilirskih kneževa
Tumuli ilirskih kneževa predstavljaju zajedničku karakteristiku željeznog doba od 8. do kraja 6. stoljeća za čitavu kontinentalnu Evropu. Na području koje su naseljavali ilirsko pleme Autarijata, u prva dva stoljeća I milenijuma p. n. e, evidentan je porast bogatstva i raznovrsnosti metalnih nalaza u grobovima.[1]
.png)
Socijalno raslojavanje
urediHalštatska kultura bila je bazirana na poljoprivredi (kod Autarijata to je bilo stočarstvo), ali je rad s metalima bio značajno napredan za ono vrijeme, i od znatnog ekonomskog značaja. Zbog tog ekonomskog rasta, društvene razlike postepeno su postajale sve veće, te su se počele pojavljivati i izdvajati od ostalog stanovništva elitne klase poglavara. Svojom političkom i ekonomskom moći držali su monopol nad regionalnom trgovinom, ali najvjerovatnije i karavanskim putevima kojima je roba iz kolonijalnih centara stizala do Glasinca i dalje (setovi za piće, keramičko i metalno posuđe, raskošan nakit od ćilibara i plemenitog metala).[2] Da bi stabilizovali položaj i autoritet i da bi ga objedinjavanjem plemenskih zajednica proširili na susjedna područja, elita koristi novi društveni sloj, sloj ratnika.[3] Čitav proces će rezultirati nastankom čvrste narodnosne zajednice Autarijata, a zatim i njenim širenjem na račun susjednih Ardijejaca i Tribala.
Tokom 7. stoljeća na Glasincu završen je proces formiranja složene hijerarhijske moći, koncentrisane oko lokalnih kneževa. U početku ovog procesa prednjačile su zapadne oblasti, preciznije Glasinačka visoravan, dolina rijeke Prače i njihova neposredna okolina.
O tom procesu najbolje svjedočanstvo pružaju kneževski grobovi, sa bogatim i raznovrsnim materijalom pronađenim u njima. Na osnovu koncentracije i položaja većih gradina i kneževskih grobova, uočava se sedam zone za koje se može tvrditi da se tu dogodio i završio proces teritorijalizacije određenih plemena tj. stvaranja kneževina.[4]
- Porječje rijeke Prače, sa tumulima na Ilijaku
- Glasinačku visoravan,
- Prostor između rijeka Rešetnice i Drine.
- Gornji tok rijeke Lima, zahvativši Štrpce,
- Gornje Podrinje uključujući i gornje i srednje tokove rijeka Tare, Pive i Ćehotine (ovoj zajednici bi time pripadale i nekropole tumula u okolini Pljevalja i u sjeverozapadnoj Crnoj Gori),
- Bjelašničko-trnovsko područje. Možda su i ove zone, iako u njima nisu pronađeni grobovi koje bismo mogli nazvati
- Područje od Drine do Užica, i od planine Tare na sjeveru do rijeka Uvac i Rzav na jugu.[5]
Svih sedam zona, pored što odražavaju određene političko – društvene specifičnosti unutar autarijatske zajednice, predstavljaju i zasebne zemljopisne oblasti, tako da se teritorijalizacija svake od plemenskih zajednica, odnosno njeno prerastanje u kneževinu odvijala u okvirima postojećih zemljopisnih oblasti.
Od druge polovine VI. st. p. n. e. dolazi do opadanja snage lokalnih dinasta i rodovske aristokracije.[6] Nasuprot smanjivanju kneževskih grobova, kako se ide ka kraju stoljeća sve se više povećava broj ratničkih grobova, što ukazuje na porast broja ratnika koji su sada potčinjeni samo jednom knezu. Povećanje broja ratničkih grobova ilustrira ujedno i jako utisnutu ratničku tradiciju u kulturu autarijatskih zajednica, koja je nakon završetka «unutarnjih ratova», pretvara u jedan politički entitet okrenut prema susjednim zajednicama. Na udaru Autarijata našli su se najprije Tribali, a zatim i Ardijejci.
Kneževski grobovi na Glasincu
urediArareva gromila
uredi
Arareva gromila je najpoznatiji tumul po veličini i sadržaju, nađen kod Čavarina na Glasincu. Pripada vremenu Glasinačke kulture i datira se u šesti vijek p.n.e.[7] Promjer joj je 22 metra, visina 1,8 metra.
Ćiro Truhelka 1890 godine otkrio je gromilu. Prije njega gromilu su prekopavali tragači za blagom. Nađeno je mnoštvo predmeta od bronze, poredanih uz južni rub gromile na dubini od 0,5 metara. Istočni kraj bio je prepun komadića ugljena i pepela. Kosti su bile na pola spaljene. To govori da je mrtvac spaljen na lomači, pa je potom sazidana gromila od kamena.[8]
Uz ovo garište nađen je očuvani kostur, nešto jednostavnijeg nakita i željeznog oružja: usko dugo koplje, drugo manje koplje, bojna sjekira sa oštricom na obe strane. Od nakita nađeni su: 10 dugmeta oblika dvostrukog krsta, nekoliko okruglig dugmeta sa dugačkim drškom i nekoliko bombaka. Predpostavlja se da je to vojnik koji je poginuo zajedno sa svojim vođom, pa je uz njega i sahranjen, ili možda sluga.[4]
U Ararevoj gromili pronađeni su i astragalni pojasevi koji pripadaju keltskoj kulturi. Keltsko pleme Skordisci naseljavalo je tada Panoniju. Arareva gromila nije dio ni jedne veće nekropole tumula, i ako ih ima nekoliko u njenoj blizini. To govori da se u vrijeme nastanka ove grobnice vladari počinju odvajati od običnih kneževa i da su im grobnice na posebnom i izdvojenom mjestu. Sadržaj grobnice govori o njihovom bogatstvu i izdvojenosti od ostalog stanovništva.[5]
Kneževski grobovi u Srbiji
urediKneževska humka u Pilatovićima kod Užičke Požege
urediHumka je monumentalnih razmjera i ima masivni vjenac sastavljen od tri kamena prstena. U okviru humke su otkrivena četiri groba, tri unutar prstena i četvrti sa spoljne strane.
Prvi grom je muški sa ostacima oružja od gvožđa i egipatskim skarabejem. Drugi je dječiji sa skromnim prilozima. Treći grob pripada odrasloj ženskoj osobi sa bogatim prilozima u nakitu, keramici i bronzanom posuđu (fiala, narebrena zdjela i bazen), Nalazi odgovaraju po obliku posuđu na Glasincu u Ilijaku, Osovu i Čitlucima i datuju se najkasnije u drugu polovinu VI vijeka pre n.e.[5] Uz ove grobove pronađeni su i figura ležećeg lava, blizak spartanskim radionicama i bronzane drške grčkih posuda, kotla i hidrije, zatim tobolac sa skitskim strelicama i figurina koja koja je najverovatnije bila ukras na nekoj bronzanoj faleri.
Kneževska nekropola u Atenici kod Čačka
urediSastoji se od dvije humke, jedne veće i druge manje. U većoj humci, sahranjena je muška osoba, knez, uz složeni pogrebni ritual, dok su u manjoj, sahranjeni kneginja, u centru humke, i mlađa muška osoba sa strane. Svi grobovi su spaljeni, zajedno sa jednim brojem priloga, koji su zbog toga oštećeni u priličnoj mjeri, ali se uprkos tome može zaključiti da su bili veoma brojni i bogati u svim grobovima i da su se sastojali od oružja, zlatnog i srebrnog nakita, koštanih ukrasa, grčkog bronzanog posuđa, keramike, konjske opreme, kultnih i ritualnih predmeta itd. Na osnovu priloga u grobovima, prije svega etrurske kutije sa reljefnim ukrasima, može se zaključiti da je kneževa humka starija od kneginjine i da se datuje negde u sam kraj V vijeka.
U grobovima su nađeni ostaci grčkih bronzanih posuda ( dinos–krater, jedan kotao i jedan podanipter, hidrija, tanjir, kotao), izrezana figura vepra od zlatnog lima i druge aplike. Primjetna je paralela sa nalazima u kneževskoj grobnici iz Novog Pazara. Predpostavlja se da se radi o darovima.
Kneževska humka u Novom Pazaru
urediIlirsko-grčko blago iz Novog Pazara predstavlja priloge jednog kneževskog groba, vjerovatno ženskog, koji se sastoje od grčkog bronzanog posuđa, keramike, nakita od zlata, srebra i bronze, stakla i više hiljada ćilibarskih perli, od kojih su mnoge figuralno obrađene. Humka se nalazi ispod Petrove crkve, pa su istraživanja bila ograničenog obima. Riječ je o spaljenom grobu iz V vijeka. Sam materijal govori da je reiječ o osobi velikog bogatstva i moći. Bronzani nakit jasno ukazuje na veze sa Glasincem, pa se smatra da se radi o glasinačkim kneževima koji su svoju vlast početkom V vijeka raširili na ovom prostoru.[9]
Literatura
uredi- Salmedin Mesihović, Amra Šačić Sarajevo : Univerzitet, 2015. - 365 str. : ilustr. ; 24 cm -HISTORIJA ILIRA
Reference
uredi- ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Aleksandar Jašarević - Socio-ekonomska i simbolička uloga importovanih metalnih posuda s Glasinca, ANUBiH, Godišnjak 43, 2014" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 19. 3. 2020. Pristupljeno 16. 3. 2020.
- ^ "Salmedin Mesihović - Ilirike". Arhivirano s originala, 12. 1. 2020. Pristupljeno 16. 3. 2020.
- ^ a b "Blagoje Govedarica: Glasinac i Glasinačka kultura – V. Glasinački kneževi" (PDF). Filozofski fakultet Sarajevo – Freie Univerzitat Berlin. Arhivirano s originala (PDF), 8. 6. 2019. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ a b c "Salmedin Mesihović: Historija Autarijata" (PDF). Filozofski fakultet Sarajevo, 2014. Arhivirano s originala (PDF), 21. 3. 2016. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Fanula Papazoglu, -Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba. Tribali, Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi". AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE - DJELA KNJIGA XXX , CENTAR ZA BALKANOLOŠKA ISPITIVANJA Knjiga l. SARAJEVO, 1969. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Glasinac i Glasinačka kultura – V. Glasinački kneževi" (PDF). Filozofski fakultet Sarajevo – Freie Univerzitat Berlin. Arhivirano s originala (PDF), 8. 6. 2019. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Rastko Vasić: Beleške o Glasincu - Autarijati" (PDF). Arheološki institut - Beograd. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Aleksandar Palavestra: KNEŽEVSKI GROBOVI STARIJEG GVOZDENOG DOBA NA CENTRALNOM BALKANU". Balkanološki institute SANU, 1984. Pristupljeno 9. 2. 2016.