Troločki ratovi

Troločki ratovi su imaginarni ratovi iz knjiga epske fantastike Točak vremena.

Pozadina rata

Dvije stotine godina nakon Slamanja svijeta, prve nacije su se pojavile. Bilo ih je deset, a ovo je njihov spisak:Aelgar, Almoren, Aramael, Aridhol, Koremanda, Eharon, Esenia, Džaramid, Manetern i Safer. Premda je Mračni bio zatvoren, Prijatelji mraka i Troloci su predstavljali veliku prijetnju slobodnim narodima. Nijedna nacija nije bila dovoljna jaka da se sama odupre. i stoga je 202. godine poslije Slamanja, stvoren Savez Deset Nacija, poznat i kao Druga Unija. Nacije su, u moćnom savezu, prosperirale. Stvorena je velika i bogata kultura. Trgovina je obogatila mnoge ljude. Snage Svijetla su vidno jačale. Ove nade su raspršene kada su 1000. godine poslije Slamanja, Troloci krenuli u masivnu invaziju. Tako su počeli Troločki ratovi, koji su trajali do 1350 ps.

Rat

Nijedan razlog Troločke invazije nije poznat. U najvećem broju slučajeva ovim armijama su komandovali Gospodari Straha— Sledbenici Sijenke koji su mogli da usmeravaju— koji su bili većinom žene, za mnoge od njih se verovalo da su odbegle Aes Sedai (skoro sigurno Crni Ađah, po definiciji), ali je postojao i ne mali broj muških Gospodara Straha. Bez sumnje, neki ljudi su bili Prijatelji mraka, ali je moguće da su se neki okrenuli Senci, pre nego radije nego da se suoče sa umirivanjem ili smrću.

Troločki pješadinci su obično bili naoružani kopljima i sjekirama sa kukastim krajem. Troloci skoro nikada nisu koristili projektilska oružja, iako je tada, kao i sada, bilo nekoliko strelaca Troloka koji su ispaljivali strele približno debljine palca odraslog čovjeka. Oficiri Mirdraali su tjerali Troloke ka bici, dok ih njihova žeđ za ubijanjem ne bi preuzela. Ostale vrste Senkinog nakota su funkcionisale kao podrška ili kao ubice.

Troločkim armijama Troloka i Gospodara Straha su se često pridruživale armije Prijatelja mraka koji su, iako nisu bili tako strašni ili snažni kao Troloci, bili mnogo prilagodljiviji i lukaviji.

Snaga Unije je bila u tome što se svaka nacija zalagala u ratu i pomagala ostale, ali je bila oslabljena insistiranjem svake nacije na odvojenim oružanim snagama. Bijela kula je davala Aes Sedai da pomognu armijama Unije protiv Gospodara Straha, ali su čak i te Aes Sedai bile isključivo pod komandom Kule.

U ovo vreme je vojska oformila ‘barjake’, koji su se sastojali od približno hiljadu i petsto konjanika, prvenstveno strijelaca, ili tri hiljade pješadinaca. Ovi ‘barjaci’ su pravili armije pod komandom generala, često plemića, i obično su bile u pratnji manjeg broja Aes Sedai. Troločke armije su jednostavno preplavljivale njihove ciljeve s takvom brojnošću da nije bilo druge nego da ga osvoje, u skoro svakom okršaju značajno nadbrojavši branioce. Veoma rano tokom rata je postalo očigledno da nijedna ljudska armija nije mogla dugo da se nosi u direktnom obračunu protiv ogromnih masa koje su slane na njih. Drugačija taktika je morala biti razvijena, jedna koja bi udarila na Troločke slabije tačke, njihovu životinjsku prirodu i nemogućnost da razmišljaju u važnijim situacijama.

U osnovi, poslije dugih maltretirajućih akcija konjicom, ljudska pješadija bi uspostavila odbrambenu poziciju ispred naleta, zadržavajući ga dovoljno dugo da omoguće konjičkim strelcima da upadnu sa boka i unište neprijatelja sa bezbedne udaljenosti. Oni Troloci koji ne bi bili uništeni, odmah bi se razbežali. Konjica i pješadija su morale biti brze, a pješadinci morali imati hrabrosti da se suprotstave navali čudovišta. Ako je sila bila prevelika za pješadiju da je zadrži, ljudska armija bi se povukla da je pusti da prođe, a onda bi je udarila sa strana i od pozadi.

Takva taktika bi uspijevala dovoljno često , iako ne bez teških gubitaka među pješadijom. Kada bi uspjeli, rezultat bi bio pokolj Troloka; kada ne bi, ljudi su bili ti koji su bili kasapljeni.

Svaka nacija Unije je bila prepuštena na milost svojih saveznika za podršku protiv pretnje. Neki su nosili odgovornost sa čašću. Takvi su bili hrabri ratnici Maneterena, boreći se pod barjakom Crvenog orla sa takvim žarom, preko dva veka da su postali poznati kao trn u nozi Mračnoga, loza koja je sputavala njegovu ruku, i Maneteren sam kao mač koji ne može biti slomljen. Ali kada je najzad Sijenka poslala koncentrisane snage da uništi sam izvor, Planinski dom Maneterena, niko nije došao u pomoć.

Kralj Aemon i njegovi ljudi, nakon isforsiranog marša iz pobede u Bitci Bekara, poznatog kao Polje krvi, su zadržali nadvladavajuće brojeve Troloka i bića Sijenke preko deset dana dok su čekali obećana pojačanja koja nikada nisu došla. Za kraljev bojni usklič ‘Carai an Ellisande!, Za čast Ruže Sunca!,’ se pričalo da se pronosio kroz zemlju kao eho sve dok ga sama Ruža Sunca, Kraljica Eldrena nije čula u gradu. Na kraju, mač koji nije mogao da se slomi je skršen snagama Mračnog, potpomognutom neverstvom saveznika. U pričama je zabeleženo da se srce kraljice Eldrene slomilo momenta kada je Aemon umro. Pošto je bila Aes Sedai, posegnula je za Istinskim izvorom, sigurno uz pomoć sa’angreala, da ulovi pobednike, i navodno je poslala kobnu vatru da uništi Gospodare Straha, Mirdrale i Prijatelje Mraka na licu mesta. Napor je zahtevao više Moći nego što je iko mogao da koristi bez pomoći. Ona i grad Maneteren su umrli u plamenovima. Nekažnjeno su prošli oni koji su izdali Planinski dom ostavljajući ga samog da se suoči sa protivnicima.

Ostale nacije su raspale izunutra. Takav je bio Aridhol, nekada u bliskom savezu sa Maneterenom. Njegov glavni grad, također zvan Aridhol, je pao pre nečim mračnim što nije bilo od Sijenke. Kralj Balven Majel, poznat kao Balven Gvozdenšaka, u očaju zbog toka ratova, je rado primio čovjeka po imenu Mordet u svoj dvor. Mordet je osvojio Balvenovo poverenje i um; Aridhol će koristiti taktike Sijenke protiv Sijenke. Rečeno je da se Aridhol promijenio pod otrovom koji je Mordet širio, okrećući se ka sebi da bi očvrsli i postali okrutni. Narod je govorio o Svijetlu dok je napuštao Svijetlo. Na kraju, njihova sumnjičavost i mržnja su stvorili nešto neopisivo zlo, što je počelo da se hrani nad onim što je stvorilo. Danas ništa nije ostalo od naroda i nacije Aridhol. Razrušeni grad koji je nekada bio poznat kao Aridhol i dalje stoji, ali nosi novo ime: Šadar Logot, Mesto Gde Senka Čeka. Zlo koje je rođeno tamo i dalje živi, zaključano u podrumu ispod grada, gladujući za zalutalim dušama. Zlo ja nazvano Mašadar. Kasnije u toku Troločkih ratova, armija Troloka, Mirdriala, Gospodara Straha i Prijatelja Mraka je kampovala u ruševinama. Nikada nisu izašli. Od toga dana nijedan Trolok ili biće Senke neće svojevoljno kročiti nogom u Šadar Logot.

Bilo da su uništene u bitki, propale iznutra, ili jednostavno oslabljene naporima rata, nijedna nacija nije ostala neoštećena Troločkim ratovima. Kratki periodi mira nikada nisu omogućavali nacijama da ponovo izgrade veći deo onoga što je izgubljeno, i na kraju su ratovi uništili veći deo civilizacije koja je tako teško obnovljena poslije Slamanja.

Nakon skoro tri stotine godina borbi, Troloci su do nogu potučeni u bici kod Maigandea. Pobjeda je odbila Troloke i započela dugačak put ka pobjedi koja ih je najzad proterala do Pustoši, okončavajući Troločke ratove.

Mnoge nacije su uništene direktno u Troločkim ratovima, i migriranja su bila masivna. Ukupni populacioni nivoi su opali drastično, zbog ratova i opadajućeg nataliteta. Aelgar, Eharon, Esenia, Džaramid i Safer su na neki način preživeli, ali mnogo oslabljeni i onemogućeni. Pedeset godina od Troločkih ratova, nove nacije su se pojavile, sklopljene iz ruševina uništenih zemalja.

Vijek koji je usledio nakon ratova je bio pun previranja. Pet nacija koje su nadživele ratove su propale zbog sopstvenih unutrašnjih slabosti, dok su se nove nacije borile da ustanove čvrste granice. Samo je Tar Valon i Bijela kula Aes Sedai ostao cjelokupan. U stvari, Bijela kula je zadobila zemlje i uticaj.