Talasa (mitologija)
Talasa (/Thalassa/ grč.: Θάλασσα, bukvalno "more" ),[1] jedno od grčkih primordijalnih božanstava. Bila je opća riječ za 'more' i za njegovu božansku mitologiju oličenja na grčkom jeziku. Riječ je možda bila predgrčkog porijekla.[1]
| Talasa | |
|---|---|
 Rimski mozaik Talase iz 5. vijekau Arheološkom muzeju Hatay | |
| Grupe | Grčki primordijalni bogovi |
| Suprug(a) | Pont |
| Mitologija | Grčka mitologija |
Mitologija uredi
Prema komentaru Apolonija s Rodosa, pjesnik iz petog vijeka p. n. e. Ijon s Hiosa je tvrdio da je Talasa majka Aegaeona (Briareus, jedan od Centimana).[2] Diodor Siculus (pr. 1. vijek p. n. e.), u svom djelu Bibliotheca historica, navodi da je "Talata" majka Telhini i morske nimfe Helije,[3] dok je u Orfičkoj himni moru Tetidu, koja je ovde izjednačena sa Talasom,[4] naziva majkom Kiprisa (Afrodita).[5]
Rimski mitograf Higin (oko 64. p. n. e. – 17. godine n. e.), u predgovoru svojim Fabulama, naziva "Mare" (More) kćerkom Etera i Diesa (Dana), a time i sestrom Tere (Zemlje) i Cela (Nebo).[6] Sa Pontom, rodila je sve vrste riba.[7]
Literatura uredi
Dvije prilično slične basne zabilježio je Babrius. U jednom, pod brojem 168 u Perryjevom indeksu, farmer svjedoči brodolomu i zamjera moru da je „neprijatelj čovječanstva“. Uzimajući oblik žene, ona odgovara okrivljujući vjetrove za svoju turbulenciju. Inače, “Ja sam nježnija od te tvoje suhe zemlje.”[8] U drugoj, preživjeli iz brodoloma optužuje more za izdaju i dobija isto opravdanje. Ali za vjetrove, “po prirodi sam mirna i sigurna kao zemlja.”[9]
U još jednoj basni, Perryjevom broju 412 i koju je zabilježio samo Syntipas, rijeke se žale moru da njihova slatka voda postaje slana i nepitka u kontaktu s njom. More odgovara da, ako znaju toliko, trebaju izbjegavati takav kontakt. Komentar sugeriše da se priča može primijeniti na ljude koji kritikuju nekoga neprimjereno iako im oni zapravo pomažu.[10]
U 2. vijeku n. e., Lucijan je predstavljao Talasu u komičnom dijalogu sa Ksantusom, bogom rijeke Skamandra, koga je napalo suparničko grčko božanstvo jer se požalilo da je njegov put zagušen leševima tokom Trojanskog rata. U ovom slučaju on je bio jako opečen i traži od nje da mu umiri rane.[11]
Umjetnost uredi
Dok su morska božanstva Tetida i Okean ranije bila predstavljena u mozaicima iz rimskog doba, kasnije su ih zamijenila figura Talase, posebno u zapadnoj Aziji. Tamo je bila prikazana kao žena odjevena u trake morskih algi i napola potopljena u more, s klještima rakova koji su ranije bili atribut Okeana, a sada su prebačeni na njenu glavu. U jednoj ruci drži brodsko veslo, a u drugoj delfina.[12]
Godine 2011. Swoon je stvorio instalaciju specifičnu za lokaciju koja prikazuje boginju u atriju Muzeja umjetnosti New Orleansa.[13] U jesen 2016. godine, instalacija je ponovo postavljena u atriju Detroit Institute of Arts.
Reference uredi
- ^ a b Beekes, s.v. Θάλασσα, str. 530.
- ^ Ion of Chios, fr. 741 Campbell [= fr. 741 PMG = Scholia on Apollonius of Rhodes, 1.1165c (Wendel, str. 106)]; BNJ, commentary on 3 F43[mrtav link], commentary on 424 F5[mrtav link].
- ^ Diodorus Siculus, 5.55.1, 5.55.4.
- ^ Morand, str. 338, table 2; Athanassakis and Wolkow, str. 114.
- ^ Morand, str. 332, table 1; Orphic Hymn to the Sea (22), 7 (Athanassakis and Wolkow, str. 22).
- ^ Hyginus, Fabulae Theogony 2 (Smith and Trzaskoma, str. 95; Latin text).
- ^ Hyginus, Fabulae Theogony 5 (Smith and Trzaskoma, str. 95; Latin text).
- ^ Babrius II.22
- ^ Babrius I.71
- ^ Aesopica
- ^ Lucian, Confabulations of the Marine Deities XI (str. 355–6).
- ^ Eraslan, str. 5–7 Arhivirano 1. 10. 2022. na Wayback Machine.
- ^ "Swoon: THALASSA (The Great Hall Project)". Pristupljeno 16. 4. 2013.