Sulejman Topić

Sulejman Topić ( rođen u Velika Kladuša, tada Austro-Ugarska 1897. godine - Bihać, tada SFRJ 1947. godine). jugoslovenski i bosanskohercegovački imam.

Biografija

Sulejman Topić je rođen u Velikoj Kladuši 1897. godine. Nakon četverogodišnjeg osnovnog obrazovanja, završio je osam razreda cazinske medrese. Imamski posao obavljao je u više džemata u Bosanskoj krajini: u Vrnograču, Velikoj Kladuši, Ostrošcu, Orašcu, Suhači, a službu je okončao u džematu Pleska-Kamenica u Bužimu, gdje je radio od 12. jula 1939. do sredine 1945. godine. U periodu službovanja u Bužimu, izvjesno vrijeme je radio u državnoj osnovnoj školi Bužim, kao islamski vjeroučitelj.

Bavio se i prepisivačkim radom. U vrijeme službe u Bužimu prepisao je arebicom dio prijevoda Kur'ana od Muhameda Pandže i Džemaludina Čauševića, 2. juna 1940. godine. Svoje brojne radove, vjerske i književne tekstove objavljivao je u različitim časopisima, prije svega u Novom Beharu i Hikjmetu, listovima Novo vrijeme i Slobodna riječ, te u Glasniku Vrhovnog islamskog starješinstva Kraljevine Jugoslavije. U međuratnom periodu, duži niz godina bio je aktivan član i dobrotvor kulturno-prosvjetnih društava Gajret i Narodna uzdanica. U istom periodu, izvjesno vrijeme, ispred Cazinskog kotara, bio je član Vrhovnog vodstva Jugoslovenskih muslimana, odnosno hodžinske kurije koja je birala reisul-ulemu i članove medžlisa.

Prepiska s Džemaluddinom Čauševićem

Posebno je interesantna njegova učestala pismena korespondencija sa reisul-ulemom Džemaluddinom Čauševićem, sve do smrti Čauševića, u kojoj problematizira teško stanje u Bosanskoj krajini, prije svega kad je riječ o pitanju velike nepismenosti i neprosvijećenosti muslimanskog svijeta, te sve masovnije selidbe u Tursku. Tako će u povodu smrti reisa Čauševića Topić između ostalog zapisati: Veliki merhum, je često pisao meni, seoskom imamu, upućivao me u rad među narodom, a znam da nisam sam među nižim službenicima, s kojima je on stajao u prepisci.

U pismu od 12. decembra 1919. godine Čaušević je između ostalog napisao Sulejman efendiji: Nemoj nikad zaboraviti da spadaš među one, koji treba da idu putem koji je Božiji Milosnik Resulullah odredio. Ja se nadam da ćeš s dobrim svojim ahlakom znati k sebi privući i one, koji te sada ne vole. Uoostalom što se ne može postignuti nemoj da te baca u očajavanje. Gledaj samo da ti je savijest čista i da si se odužio Bogu i Njegovim robovima. Kao sljedbenik i nasljednik Božijeg Poslanika dužan si puno i puno tereta snositi samo za dobro islamske zajednice. Ti znaš šta je reći imam. Imam je vejkil Hazreti Pejgamberov. Imam je vodič islamske skupine u svom mjestu. On je mora upućivati na dobro ovog i onog svijeta. On joj prednjači u svakom pogledu. On je podučava u svemu i svačemu. To nije lahak posao, za takav teret hoće se puno vjerske snage, hoće se dosta vještine i okretnosti. Naredne godine uvaženi Reis mu piše da podučava svoje kćeri, te da ukoliko mu se ukaže prilika, prebaci se u mjesto u kojem ima Građanska škola, i školuje ih. U vrijeme dok je službovao u Vrnograču, a u povodu raširenosti alkoholizma, reis Čaušević mu je sa žalom napisao: Ja bih volio da je u Vrnograču mjesto pet birtija, pet fabrika. Ali šta ćemo brate, kad je svijet ćorav, pa ne vidi svoga zla.

Tim povodom je i objavio pripovijest pod nazivom Hidžret u kojoj glavnom junaku Mehmedu Abdiću pojašnjava da ne postoji dovoljno razloga i opravdanja među Krajišnicima za činjenje hidžre te ga stimuliše da ostaje u svom zavičaju.

Smrt

Stvarni razlog njegovog hapšenja i smrti nije poznat.

Reference

1. Popis vjerskih službenika Bihaćke oblasti 1929. godine, Arhiv GHB u Sarajevu;
2. Arhivska građa: Tarqama Al-Kuran Bi Al Bosnawi, prepisao S. Topić, Bužim 1940, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Zejnil Fajić, Svezak IX, R-8464;
3. Dopis Imamata Bužim-Grad upućen Ulema Medžlisu Sarajevo dana 14. februara 1943;
4. Iz korespondencije H. M. Džemaluddin ef. Čauševića, N. Behar, Sarajevo, IX, br. 20, 15.06.1938, str. 320. i 321.
5. Razni prilozi iz listova i časopisa: Novo vrijeme 1929; Hikjmet 1930; Glasnik VIS-a 1937, 1939, 1944, 1955; El Hidaje 1941/42, 1943/44;
6. Mujakić, Više od 400 godina glasno se čuje ezan sa bužimskih džamija, Glas Bužima, br. 32, april 1995, str. 8-9;
7. Osnivačka skupština Ilmije, Državna štamparija u Sarajevu, 1950, str. 45;
8. Šaćir Filandra, Bošnjačka politika XX stoljeća, Sejtarija, Sarajevo, 1998, str. 190-191;
9. Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo, 1998, str. 536;
10. Nijaz Hadžić, Medžlis Bužim (1579-1999), BZK Preporod, Bužim, 2000., str. 135.;