Suština
Esencija ( latinski: essentia ) je polisemični termin, koji se koristi u filozofiji i teologiji kao oznaka za svojstvo ili skup svojstava koja čine entitet ili supstancu onim što u osnovi jeste, a koje po nuždi ima, a bez kojih gubi svoj identitet. Suština je u suprotnosti s akcidentom: svojstvom koje entitet ili supstanca ima kontingentno, bez kojeg supstanca još uvijek može zadržati svoj identitet.
Koncept rigorozno potiče od Aristotela (iako se može naći i kod Platona),[1] koji je koristio grčki izraz za ti ên einai (τὸ τί ἦν εἶναι,[2] što doslovno znači „ono što je trebalo biti” i odgovara na školski termin <i>quidditas</i> ) ili ponekad kraći izraz to ti esti (τὸ τί ἐστι,[3] što doslovno znači "ono što jest" i odgovara školskom terminu <i>haecceitas</i> ) za istu ideju. Ova fraza predstavljala je takve poteškoće za svoje latinske prevodioce da su skovali riječ essentia ("suština") da bi predstavljala cijeli izraz. Za Aristotela i njegove sholastičke sljedbenike, pojam suštine je usko povezan s pojmom definicije (ὁρισμός horismos ).[4]
Reference uredi
- ^ "The Internet Classics Archive | Euthyphro by Plato". classics.mit.edu. Arhivirano s originala, 12. 8. 2007. Pristupljeno 12. 6. 2018.
- ^ Aristotle, Metaphysics, 1029b
- ^ Aristotle, Metaphysics, 1030a
- ^ S. Marc Cohen, "Aristotle's Metaphysics", Stanford Encyclopedia of Philosophy, accessed 20 April 2008.