Riječ polisemija potječe od grčkih riječi poli, što u složenicama označava mnoštvo/učestalost, i semeion, što znači "znak". U lingvistici, polisemija označava mnogoznačnost, svojstvo neke riječi da ima više značenja (npr., riječ glava može označavati dio tijela, zatim pametnog čovjeka, tj. starješinu, nadalje možemo reći glava kupusa, glava brijega, glava eksera itd.).

Polisemija nastaje zbog uočavanja sličnosti, pa se pojam koji se inače označava nekom drugom riječju dovodi u vezu s upotrijebljenom riječju, a značenje polisemične riječi zavisi od rečenice u kojoj je upotrijebljena, konteksta i konkretne govorne situacije. Pojava suprotna polisemiji naziva se monosemija, a takve riječi monosemičnim (jednoznačnim).

Također pogledajte

uredi