Stjepan Džalto

Stjepan Džalto, bosanskohercegovački pisac i katolički svećenik, rođen je 21. oktobra 1931. godine u Voljicu kod Gornjeg Vakufa. Osnovnu školu završio je u Gornjem Vakufu, gimnaziju u Rijeci i Zagrebu, a teologiju u Đakovu. Objavio je dvadesetak knjiga priča, pjesama, romana i putopisa. U bliskom je srodstvu sa Davorom Džaltom, umjetnikom, filozofom i historičarem umjetnosti.

Djela uredi

  • Selo Svađalovo, pripovijetke, (Zagreb,1972.);
  • Gladne i nemirne godine, roman, (Zagreb,1974.),
  • Priče iz Pasjih Korita, roman (Zagreb,1982.);
  • Svečev kafić, pripovijetke (Mostar,1988.);
  • Spontanosti, pjesme (Mostar,1988.);
  • Mladenački raj i njegov sjaj, pripovijetke (Đakovo,1989.);
  • Pod Jurcanovim orahom, roman (Zagreb,1990.);
  • Eva i ja, pripovijetke (Zagreb,1995.)
  • Novo selo, roman (Zagreb,1995.);
  • Čudna zemlja, roman (Zagreb,1995.);
  • Birane stranice, izbor iz djela (Bol-Sarajevo,1995.);
  • Župna kronika, pripovjetke (Mostar,1995.);
  • Trzaji, pjesme (Mostar,1995.);
  • Zvonimirovo, roman (Zagreb,1996.);
  • Fra Marijanova Bosna, pripovijetke (Zagreb,1997.);
  • Birane stranice II., izbor iz djela (Zagreb, 1997.);
  • Krv i suze, pjesme, drama (Zagreb, 1998.);
  • S ljudima, crtice (Zagreb, 1998.);
  • Drug nastavnik iz predvojničke, roman (Zagreb,1999.),
  • Posljednji dominikanac, putopisna proza (Dominikanska naklada Istina, Zagreb, 2000.)
  • Spaljeno ognjište, pripovijetke (Uskoplje,2001.);
  • Pismo i druge drame, drame (Zagreb,2002.)